Neke nove seljačine,
Probaju na sve načine,
Da me izbace iz šina,
Bacaju se sa visina.
Serviraju mi splačine,
Ne koriste ni začine,
Bijesan pogled samo strelja,
Gledaju me iz fotelja.
Neke nove seljačine,
Neke nove prostačine,
Otimaju san i javu,
Jer ne nose svoju glavu.
Prozirnošću pak se kite,
Postavljaju satelite,
Da me snime, da me vide,
Ali meni dobro ide.
Plastično im srce kuca,
A plastika lako puca.
Još ću reći tim u vezi,
Ko da rade ih Kinezi!
Post je objavljen 25.10.2010. u 13:00 sati.