Poštovana predsjednice vlade, poštovani ministri,
U svojim lutanjima po svijetu i mnogim poznanstvima na sve četiri strane svijeta, došao sam do nekih informacija i saznanja, koje bi Vi mogli iskoristiti za pokretanje kotača u graditeljstvu. Sadašnje stanje, što zbog niskog standarda i krize, što zbog visokih cijena nekretnina je usporilo samu gradnju stambenih objekata, a ljudi koji su gradili stambene zgrade ostali su bez posla. Dok mladi ljudi, poput mene, nisu u mogućnosti kupiti stan ili kuću, kako bi „savili svoje gnijezdo“ i to sa prosječnim primanjima u gradu Zagrebu. Pitao sam zato malo svoje poznanike, kako je to vani riješeno i dobio neke odgovore, te na temelju njih šaljem Vam dva prijedloga na razmatranje:
1. Ukidanje poreza na promet nekretninom (kod kupo-prodaje), te zamjena tog poreza sa plaćanjem „godišnjeg poreza na nekretninu i posjed“. Vani je to već normalna praksa, po kojoj se ne stimulira kupo-prodaja (manja davanja kod kupoprodaje) i destimulira veliko vlasništvo nekretnina (i posjeda). Zamislite samo jednu manju obitelj, koja mora doći do stana, recimo 60m2 – nije previše, a nije ni premalo za takvu obitelj. Kod kupoprodaje joj smanjite troškove prijenosa, ali svake godine oporezujete stan sa (recimo) 0,1% vrijednosti stana. U gradu Zagrebu nekretnine koštaju oko 2000€/m2, što daje ukupnu vrijednost stanu 120 000€, sa godišnjim porezom od 0,1% po vrijednosti stana, to ispada 120€ godišnje ili oko 900kn. Upravo njima možete pomoći takvom jednom odredbom (ili zakonom), a porez na nekretninu će se plaćati godišnje, kao i na pokretninu (recimo automobil). Dok će velikim posjednicima nekretnina i posjeda, njih taj porez više koštati za onaj imetak koji imaju zavedenog na sebe u zemljišnim knjigama.
2. Uvođenje posebno „poreza na neprodanu nekretninu“, kako bi se stimulirala prodaja nekretnina. Opet, vani je to normalna praksa (pogotovo Nizozemska), kako investitori ne bi (kao kod nas) držali cijene stanova visokim, već bi ih se stimuliralo za što bržu prodaju. Stanovi po gradu Zagrebu tako neće ostati prazni i čekati buduće vlasnike, investitori u građevini više neće moći držati cijenu visokom jer će plaćati porez, u građevini više neće biti „mutnih poslova i investitora“ jer zarada više neće biti 200% (sadašnja izgradnja nekretnine stoji maksimalno 800€/m2, a investitori drže prodajnu cijenu od 2400€/m2), a mladi ljudi – naš budući naraštaj će moći priuštiti si stan u gradu Zagrebu. Meni je normalno kako stanovi u centru grada stoje preko 4000€/m2, ali moraju li jedne Ravnice koštati preko 2000€/m2? Mladi ljudi sa prosječnim primanjima grada Zagreba, mogu dići svega 50 000€ kredita po plaći, dakle 100 000€ zajedno – dovoljno za stan od 40m2 na Ravnicama, što je nedovoljno za buduću obitelj. Može li se tako kupiti stan u gradu Zagrebu, dok investitori „bahato“ drže cijene i ne žele se odreći profita? Dok sa mjesečnim porezom 1% (odnosno 12% godišnje) i mjesečnim plaćanjem tog poreza, može se destimulirati upravo to „bahato“ držanje cijena stanova visokim i stimulirati prodaja nekretnina, te puniti proračun RH. Na taj način, počinje se ponovno vrtjeti veliki kotač u građevinarstvu, jer će investitori morati prodavati i dalje graditi stanove, a ljudi će te stanove moći kupiti! Ali potrebno je u taj zakon postaviti i prepreku, kako investitor ne bi mogao „sam sebi (ili svojima) prodati stanove“, odnosno plaćanja prebaciti sa pravne, na fizičku osobu (pogledati prvi prijedlog) – ako nitko u tom stanu ne živi, odnosno nije prijavljen.
Nadam se kako će ova dva prijedloga, uroditi plodom i kako će se na zadovoljstvo sviju nas biti ukinuti porez koji mediji nazivaju „haračem“. A zamijeniti će se ovakvim poreznim davanjima, koja su u skladu sa praksom EU i koja će donijeti pozitivne pomake i u punjenju proračuna i u gospodarstvu.
p.s. Poslano na adresu predsjednice Vlade, ministra gospodarstva rada i poduzetništva, ministra financija i ministricu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Post je objavljen 28.01.2010. u 13:20 sati.