Razgovor s državnim tajnikom za ribarstvo u Otvorenom moru
Konačni prijedlog Zakona o morskom ribarstvu uzbudio je duhove mnogih zainteresiranih sportskih ribolovaca, ali i pojedinih znanstvenika koji nisu zadovoljni onim što je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja predložilo Hrvatskom saboru. Širom Hrvatske organizirani su prosvjedni i stručni skupovi kako bi se pokušalo utjecati na zakonodavce, a najčešće spominjana osoba je državni tajnik za ribarstvo Tonči Božanić.
Mnogi smatraju kako je gospodarski ribolov privilegiran i da su predložene restrikcije okrenute prema sportskim i rekreativnim ribolovcima, kao da su oni nekontroliranim izlovom osiromašili riblji fond. Kako bi iz prve ruke dobili odgovore na pitanja koja muče čitatelje Otvorenog mora i cjelokupnu morsku javnost, otišli smo do Ministarstva i razgovarali s državnim tajnikom.
Nema privilegija
U javnosti se stvorila slika da želite sačuvati ribu za ljude koji od toga ostvaruju profit, profesionalne ribare. Smatrate li da sportski ribolov ugrožava riblji fond?
- Ne mislim da sportski ribolov utječe na morske resurse. Žao mi je što se Ministarstvo proziva kao institucija koja nema razumijevanja za sportski ribolov. Volio bih da su klubovi još aktivniji, da budu partneri Ministarstvu i da zajedno donosimo kvalitetne zakone. Nitko nije privilegiran jer su naši zakoni za gospodarski ribolov među najstrožima na svijetu, imamo teritorijalne i vremenske zabrane, očevidnike, prodajne listove... Ne bih previše važnosti pridavao pojedincima koji su na crnom tržištu.
Zašto je prijedlog zakona izazvao ovakve burne reakcije?
- Od početka smo znali da je riječ o vrlo osjetljivom području i zbog toga smo u radnu skupinu uključili sve zainteresirane strane: predstavnike Ceha ribara Obrtničke komore, HGK, Saveza športskih ribolovaca, Instituta za oceanografiju, Centra za studije mora... Radne skupine su četiri mjeseca radile na prijedlogu i on je potpuno usklađen sa zakonima Europske unije. Uvijek će biti nezadovoljnih, a u ovom slučaju je riječ o sportskim ribolovcima koji se bore za neke stvari koje nemaju veze sa sportom.
Sporni parangal
Mislite na zabranu korištenja parangala?
- Po našoj evidenciji sportske dozvole ima oko 40 tisuća ribolovaca, a približno tri posto ih sudjeluje na natjecanjima. Parangal sa stotinu udica se ne može smatrati sportskim alatom i nije mi poznato da se kod nas ikada održalo neko natjecanje u lovu parangalom. Mi svakako uvažavamo mišljenje sportskih ribolovaca i sa njima ćemo o svemu još razgovarati prije konačnog donošenja zakona.
Zašto ste onda u zakonu dopustili korištenje parangala rekreativcima?
- To ćemo nakon donošenja zakona definirati posebnim pravilnikom. Svi vlasnici sportskih i rekreativnih dozvola će moći kupiti posebnu dozvolu za parangal. Cijenu još nismo definirali.
Sportski ribolovci vam zamjeraju što će ministar i lokalna vlast odlučivati o lokacijama za sportska natjecanja i ograničenjima vrste ulova. Nije li to zadiranje u autonomiju sportskih natjecanja i ne otvara li to mogućnost za brojne probleme s lokalnim političarima?
Suzbijanje zloupotreba
- Lokalne vlasti mogu dati samo prijedlog i mišljenje, a odluku donosi isključivo Ministarstvo tako da organizatori natjecanja ne bi trebali imati nikakvih problema. Namjera nam je bila potaknuti lokalne političare da se aktivnije uključe, kako u ribolovne aktivnosti tako i u proces očuvanja i obnove ribljeg fonda. Želimo da se i na lokalnoj razini više razmišlja o tim problemima, da i lokalne sredine imaju svoje stručnjake, kao u čitavom svijetu.
Zašto ste sportašima zabranili posjedovanje više od 5 kilograma ribe na brodu?
- Novim zakonom želimo suziti prostor za zloupotrebu dozvole za sportski ribolov, a ne postoji drugi način nego ograničiti ulov na 5 kilograma + trofej. U svijetu je sve prisutniji trend puštanja ulovljene ribe i ne vidim razlog zašto i mi ne bismo razmišljali u tom smjeru.
Sa podsmijehom su komentirane odredbe zakona o ribolovnim alatima koji se uopće ne koriste u Jadranu. Zašto je to navedeno?
- Te alate i tehnike smo morali prepisati iz europskih zakona. Da to nismo učinili zakon bi nam i Bruxellesa vratili na doradu.
Frustrirajući ZERP
Kao predsjednik Ceha ribara ste osuđivali Vladu zbog neprimjene ZERP-a. Kako kao državni tajnik sada gledate na to?
- Iz perspektive ribara je to bilo frustrirajuće. Ni ja ni moja stranka nikada se nismo pomirili s tom činjenicom, ali to je politička realnost. Bio je to preduvjet za naš ulazak u EU oko čega su se složile sve političke struje u zemlji. Nije utjeha, ali da smo se i izborili za ZERP on bi važio samo do ulaska Hrvatske u EU.
Ali bi imali bolju pregovaračku poziciju i možda zaštitili širi obalni pojas poput Malte.
- Malta je jedina europska država sa gospodarskim pojasom od 25 milja i njima je to uspjelo jer je njihov ZERP u primjeni od 1974. godine.
Hoće li nakon ulaska Hrvatske u EU talijanski i slovenski ribari moći loviti unutar naših 12 milja?
- Po sadašnjim zakonima neće. Nitko ne može reći hoće li se to u budućnosti promijeniti kad postanemo dio Europske unije.
Burze ribe
Zašto naši ribari bojkotiraju burzu ribe?
- Hrvatska je premalo tržište i zbog toga se od 50 tisuća tona ribe izvozi čak 60 posto. Zaslugom nove direktorice, veletržnica u Rijeci polako raste, uskoro počinje gradnja veletržnice u Tribunju, ali jednako važno je i osnivanje ribarskih zadruga jer su one preduvjet za dobro funkcioniranje cijeloga sustava. Trenutno se ribari radije odlučuju za prodaju nakupcima jer su sigurni u otkup i isplatu, premda po nižoj cijeni. Na burzi se može dogoditi da nema interesa i riba propada. Ulaskom u EU će ribari profitirati jer će moći postići više cijene ribe.
I slatkovodni ribari su nezadovoljni svojim zakonom. Hoće li i na tom polju biti promjena?
- Taj zakon ima nelogičnosti oko definiranja granice plavnih i poplavljenih područja zbog čega su neki ribari imali problema sa inspektorima. To ćemo hitno izmijeniti, a do kraja godine ćemo donijeti i potpuno novi zakon.
Ovo su razmišljanja državnog tajnika za ribarstvo. Posebno su domljive rečenice:
- Ne mislim da sportski ribolov utječe na morske resurse. Žao mi je što se Ministarstvo proziva kao institucija koja nema razumijevanja za sportski ribolov. Volio bih da su klubovi još aktivniji, da budu partneri Ministarstvu i da zajedno donosimo kvalitetne zakone. Nitko nije privilegiran jer su naši zakoni za gospodarski ribolov među najstrožima na svijetu, imamo teritorijalne i vremenske zabrane, očevidnike, prodajne listove... Ne bih previše važnosti pridavao pojedincima koji su na crnom tržištu.
A s kojim se razlogom uvodi mogućnost zabrane SAMO I JEDINO ŠPOSTSKOG RIBOLOVA NA ODREĐENOM PODRUČJU, A PREMA ODLUCI MINISTRA?
Suzbijanje zloupotreba
- Lokalne vlasti mogu dati samo prijedlog i mišljenje, a odluku donosi isključivo Ministarstvo tako da organizatori natjecanja ne bi trebali imati nikakvih problema. Namjera nam je bila potaknuti lokalne političare da se aktivnije uključe, kako u ribolovne aktivnosti tako i u proces očuvanja i obnove ribljeg fonda. Želimo da se i na lokalnoj razini više razmišlja o tim problemima, da i lokalne sredine imaju svoje stručnjake, kao u čitavom svijetu.
U lokanoj samupravi nema stručnjaka za pitanje zaštite mora i ribarstva, ili ih ima premalo. Postavlja se i pitanje zbog čega lokalna samouprava može damo tražiti zabranu špotskog ribolova na svom području, kad taj ribolov ni po riječima državnog tajnika nema utjecaj? Umjesto da se naprave oaze na određenom području, koje će lokalnoj samoupravi donijeti povećani turizam od športskih ribolovaca, dopušta se možebitna zlouporaba i politiziranje nekakvih lokalnih moćnika.
- Po našoj evidenciji sportske dozvole ima oko 40 tisuća ribolovaca, a približno tri posto ih sudjeluje na natjecanjima. Parangal sa stotinu udica se ne može smatrati sportskim alatom i nije mi poznato da se kod nas ikada održalo neko natjecanje u lovu parangalom. Mi svakako uvažavamo mišljenje sportskih ribolovaca i sa njima ćemo o svemu još razgovarati prije konačnog donošenja zakona.
Zašto ste onda u zakonu dopustili korištenje parangala rekreativcima?
- To ćemo nakon donošenja zakona definirati posebnim pravilnikom. Svi vlasnici sportskih i rekreativnih dozvola će moći kupiti posebnu dozvolu za parangal. Cijenu još nismo definirali.
Kakav je to zakon kad se većina zakona regulira posebnim pravilnicima, možda bi nestručnost najbolje opisala situaciju.
Zašto ste sportašima zabranili posjedovanje više od 5 kilograma ribe na brodu?
- Novim zakonom želimo suziti prostor za zloupotrebu dozvole za sportski ribolov, a ne postoji drugi način nego ograničiti ulov na 5 kilograma + trofej. U svijetu je sve prisutniji trend puštanja ulovljene ribe i ne vidim razlog zašto i mi ne bismo razmišljali u tom smjeru.
Ovime se ne postiže ništa, osim da se favoriziraju stanovnici, vikendaši i oni koji u ribolov ne idu brodom. A ove koji idu brodom sam može natjerati na nedopuštene radnje i frustraciju. Zamislite, čitav život čekate par dobrih dana u ribolovu, otisnuli ste se na pučinu, sve svakodnevne brige su ostale iza vas i ostaje samo more i vi. I ako prvi dan uhvatite dozvoljenih 5kg ribe, a htjeli ste ostati čitav vikend, možete odmah dignuti sidro i krenuti nazad, ali oni koji imaju kuću u blizini mogu odnijet ulov kući.
Post je objavljen 27.01.2010. u 23:58 sati.