ZAŠTO U TISKU SREDIŠNJE HRVATSKE I HRVATSKE RADIO TELEVIZIJE VLADA MEDIJSKA ŠUTNJA U VEZI S DOGAĐAJIMA U TVRTKI Đakovština d.d.
Jedna od vodećih tvrtki za preradu brašna i proizvoda od brašna s brendom „Tena“ te tvrtka s najvećim skladišnim kapacitetima u Hrvatskoj Đakovština d.d. iz Đakova otišla je 26. siječnja u stečaj. Stečajni upravitelj je Perica Mitrović iz Trgovačkog suda u Osijeku, a nad nekim se osobama danas, u tvrtki u stečaju, obavljala kriminalistička obrada.
Nakon što 500 zaposlenih radnika od listopada 2009. nisu dobili plaću, u prosincu je u javnost izašla informacija, da je Đakovština d.d. u čijim su silosima bile i državne robne zalihe žita, te uskladištene žitarice slavonskih poljoprivrednika, ostala prazna ili poluprazna, jer dio žita je odvezen a da se ne zna kamo, niti tko je to učinio. Eksplicite, u Đakovštini d.d. učinjena je pljačka žita. No je li pljačka učinjena smišljeno? O tome još informacija nema. Poznato je naime da je u listopadu 2009. Agrokor odvozio svoje žito iz silosa. Nitko tko razmišlja pošteno tada još nije mogao predvidjeti da će dva i pol mjeseca kasnije silosi kapaciteta 70.000 tona ostati poluprazni. Istraga treba utvrditi koliko je žita robnih rezervi i žita poljoprivrednika pokradeno, no bez sumnje poluprazni silosi su bili povod za otvaranje stečajnog postupka tvrtke.
Đakovština d.d. je posljednjih sedam godina imala financijskih problema čija je zaduženost sada prerasla 500 milijuna kuna. Poslovanje je rađeno na način da ništa od proizvodnih aktivnosti koja se odvijala u tvrtki Đakovština d.d. u što ulazi proizvodnja proizvoda od brašna, proizvodnja stočne hrane, dorada sjemenske robe ( pšenice, soje…) kao i jedna velika pekara nisu mogle proizvodnju održati na pozitivnoj nuli. Sada je to konstatacija, ali pitanje ima realan oblik: što u proizvodnji može biti profitabilnije od brašna i proizvoda od brašna koji su prehrambena namirnica i čija je potrošnja, ne godišnja, ne periodična, već svakodnevna? Takva tvrtka, realno, nikada ne može doživjeti negativno poslovanje. Ali u Hrvatskoj je, eto i to moguće. Razlog? Ovdje još uvijek gospodare političke odluke i kriminal, a ne tržišni uvjeti poslovanja.
DO JUČER DRŽAVA IMALA 32% VLASNIŠTVA
U Đakovštini d.d. je jučer obavljen treći stečajni postupak koji za cilj ima privatizaciju. Prvi je stečaj proveden 1992., drugi stečaj 1997. u vrijeme kada je Đakovština još imala 22.000 ha zemljišta i u toj je privatizaciji tvrtka ostala bez zemljišta, a u ovoj posljednjoj privatizaciji tvrtka Đakovština je ostala i bez industrije. Što je sa silosima koji su bili predlagani i za EU skladišta, to će se tek vidjeti. Vlasnička struktura Đakovštine d.d. bila je slijedeća; 32% vlasništva u temeljnom kapitalu imala je država, 35% mali dioničari, a 33% neke banke, fondovi i privatne osobe. Kada se saznalo da su djelomično pokradene robne zalihe žita i uskladištene žitarice poljoprivrednika interesne grupe organizirale su se u Stožer za obranu Đakovštine d.d. Stožer je činila Udruga malih dioničara, Udruga Brazda i radnici Đakovštine d.d. te su zajedno prosvjedovali vjerujući da je to način da se pozornost javnosti i medija usmjeri na nastale probleme. Zatražili su očitovanje predsjednice Vlade RH i resornog ministra Petra Čobankovića. Međutim bezuspješno. Premijerka je javno rekla da Đakovštinu d.d. ne može sanirati jer Vlada za to nema novca. Odlučeno je da tvrtka ode u stečaj. Mali dioničari su tražili od Vlade da se odluka o stečaju odgodi dok se ne obave razgovori u Vladi, jer su oni smatrali da se stečaj mogao izbjeći. No upravo tog radnika koji strpljivo stvara kapital (samo za svoj osobni dohodak) Vlada nije htjela za partnera u razgovoru o novonastalim problemima. Već danas u Đakovštini d.d. tvrtka u stečaju potpisala je Ugovor o zakupu s Žitom d.d. iz Osijeka. Nastaviti će raditi 400 radnika, dok će 100 dosadašnjih zaposlenika dobiti otkaz.
To je samo jedan od primjera gdje uz smiješak premijerka ne govori istinu kada doslovno kaže „radimo doslovno na očuvanju svakog radnog mjesta“, a radi suprotno od onog što govori.
MALI DIONIČARI, POLJOPRIVREDNICI I RADNICI U NEIZVJESNOSTI
Vrijednost kapitala 430 malih dioničara je oko sedam milijuna kuna, koji u stečaju svoj novac ne bi smjeli izgubiti, a radnici koji će otići u mirovinu nemaju nikakva pismena jamstva gdje su napisani njihovi uvjeti otpremnine. Poljoprivrednici koji su imali uskladišteno žito i to oko 6 000 tona pšenice i oko 2 300 tona kukuruza, te nešto ječma, soje i suncokreta, a koje je nestalo,odnosno pokradeno, potražuju oko 15 milijuna kuna. Đakovština d.d. je za grad Đakovo i okolicu gospodarski bila značajna upravo onoliko koliko je to Podravka za Koprivnicu. Neke su obitelji generacijski bile zaposlene u Đakovštini d.d.
ZAŠTO MEDIJSKA ŠUTNJA
Razlika između Podravke i Đakovštine d.d. je tek u tome, što su u Podravci meneđeri odnijeli, odnosno pokrali tek osamdesetak milijuna kuna ali Podravka je medijski intenzivno eksponirana i u dnevnom tisku i na HTV-u, dok se o Đakovštini d.d. u tisku središnjeg dijela Hrvatske i javne Hrvatske radio televizije doslovno šuti. Manje od 200 kilometara od Đakova do Zagreba, do danas u informacijskom smislu kao da je naraslo na milijune kilometara koje novinari državne televizije ne mogu prijeći da na HTV donesu vjerodostojnu informaciju i sliku.
No vjerojatnije je da je medijska šutnja igrica političkih nalogodavaca vladajuće stranke zbog prisutnosti predstavnika Europske Komisije u Zagrebu. Nalogodavci događaj o kome pišem žele zadržati podalje od državne televizije. Po onoj novinarski poznatoj „ Što nije objavljeno na HTV-u, nije se ni dogodilo“.
Post je objavljen 27.01.2010. u 16:52 sati.