Plašitelji
Vjesnik, 14. siječnja 2010
Najbolji opis napora na području promicanja ideje o »održivom razvoju« u 2009. pročitao sam u Vjesniku u tekstu 'E-pačja škola' (30. prosinca 2009.).
Znanstvenici su zauzeti pisanjem članaka na jednom jedinom jeziku za baze podataka u pretežito jednoj zemlji. Stoga ne stižu promišljati o svom poslu na drukčiji način nego koliki je faktor odjeka (IF-faktor) tog i tog časopisa i je li u bazi »Current Contents«, eventualno »Web of Science«. O tome im stvarno ovisi znanstvena i stručna budućnost.
S novinarima je sličan problem. Sve manje je informacija koje potječu iz izvora napisanih na nekom drugom jeziku, osim »službenog« jezika znanstvenika i novinara. Sve se manje čitateljstvo i slušateljstvo informira, sve ih se više formira. Tko su formiratelji? Kao modeli opisani su »carica zaslona javne televizije« i »zelenomirotvorni kursist«.
Ima li izuzetaka? Ima, ova rubrika gdje je moguće iznijeti i drukčije, stručno utemeljenije stavove. Primjerice o biogorivu i važnosti sve veće primjene plastike. U članku »Svima trebaju glasovi i potpora 'zelenih'« (Vjesnik 7. ožujka 2007.) ukazano je na činjenicu da »sve iz polja«, kao što je biogorivo, ne znači odmah i doprinos zaštiti okoliša, prirode i konceptu održivog razvoja. Vrijeme je pokazalo da je taj pristup bio ispravan. A zašto vraćanje na tu temu?
U posljednjem broju za 2009. najvažniji tehnički tjednik u Europi »VDI-Nachrichten« donosi informaciju o novom internetskom alatu (18. prosinca 2009.). Riječ je o brzom testu za biogorivo s motrišta njegova doprinosa održivom razvoju. Sva biogoriva iz uzgojina nisu, naime, opravdana zamjena za proizvode prirode, fosilna goriva. Zbog malih proizvođača biogoriva, stručnjaci iz švicarske tvrtke EMPA stavili su besplatno na internet taj alat (www.empa.ch). Ako ste zainteresirani za proizvodnju, primjerice, biogoriva druge generacije, provjerite je li zaista svojim znanjem i radom pridonosite opravdanoj zamjeni fosilnih goriva i ujedno očuvanju okoliša.
Tko o čemu, ovaj autor o plastici. Opravdano. Za potrebe propale konferencije o klimatskim promjenama objavljeni su, naime, rezultati novog istraživanja o utjecaju plastike na smanjivanje utjecaja na klimatske promjene. Ovdje samo natuknice.
Zamjena plastike drugim materijalima pridonosi povećanju utroška prirodnih izvora za 3,7 puta. Potrebno je 46 posto energije više i stvara se više od 50 posto dodatnih količina ugljikova dioksida. Uporabom plastičnih proizvoda na godinu se uštedi 2300 TJ energije.
A koliki je ugljikov trag cjelokupne plastike od oko 260 milijuna tona godišnje (ekvivalent od više od dvije milijarde tona čelika, a do sada je proizvedeno u jednoj godini najviše 1,3 milijarde tona)? Zaista zastrašujuće velika količina. Čak punih 1,3 posto (VDI-N, 18. 12. 2009.).
Plašitelji se, međutim, nikad ne bave bitnim problemima.
Jedna istinita anegdota. Ovih dana primio sam čestitku jednog vrhunskog hrvatskog znanstvenika energetičara s avangardnog fakulteta u kojoj mi je, čestitajući praznike i Novu godinu s »Best wishes«, »prilijepio« tekst o zaštiti okoliša. Odgovorio sam mu na hrvatskom, »čuvaj okoliš, upotrebljavaj plastiku«. Odgovorio mi je da sam »kreativan kao uvijek«. Bilo je to prije nego što sam pročitao rezultate navedenih europskih istraživanja.
Igor Čatić, Zagreb
Ugljikov trag
Vjesnik, 21. siječnja 2010.
U povodu članka »Plašitelji« (Vjesnik, 14. siječnja) pisala mi je jedna uspješna poduzetnica, ali i vjerna čitateljica te komentatorica mojih tekstova u ovoj rubrici. »Profesore, nije vaš običaj da ne definirate nazive koje po prvi puta upotrebljavate. Radi se ovom zgodom o ugljikovom tragu. Praktički nema ništa o tom novom pokazatelju na tražilicama na hrvatskom jeziku«, napisala je.
Dakle, što znači ugljikov trag (engl. carbon footprint)? Ugljikov trag je mjera utjecaja čovjekovih aktivnosti na okoliš, osobito na klimatske promjene. Povezan je s količinom stakleničkih plinova koji se stvaraju svakodnevnim izgaranjem fosilnih goriva za potrebe proizvodnje električne i toplinske energije, transport... Ugljikov trag je mjera svih stakleničkih plinova i izražava se u tonama ili kilogramima ekvivalentnog ugljikova dioksida. Valja razlikovati dvije vrste ugljikova traga.
Primarni ugljikov trag je mjera izravne emisije ugljikova dioksida spaljivanjem fosilnih goriva, uključivo kućnu potrošnju i promet (osobna vozila, zrakoplovi). Na to je moguće izravno utjecati.
Sekundarni ugljikov trag je mjera posredne emisije ugljikova dioksida tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, dakle, emisije koja nastaje za vrijeme njegove proizvodnje ili kvara. Pojednostavljeno, što više kupujemo, to je viša emisija.
Tako o tome na jednoj od tražilica. Ono što posebno privlači pozornost je udio primarnog i sekundarnog traga.
Ukupni udio primarnog traga je 46 posto, od čega je najviši udio kućne potrošnje plina, nafte i ugljena - 15 posto. Sekundarni trag sudjeluje s 54 posto. Najveći udio je onoga što se naziva rekreacija i dokolica, s punih 14 posto. Nagradno pitanje za sve »osviještene«. Hoćemo li sada zbog tako visokog udjela rekreacije i dokolice tražiti njihovu zabranu. Kao što se traži za plastiku, čiji je ugljikov trag punih 1,3 posto. Ili za polietilenske vrećice, koji je zanemariv.
Treba prenijeti još jednu misao vjerne čitateljice i komentatorice: »Profesore, zašto samo jedna skupina hrvatskih stručnjaka i to s Fakulteta strojarstva i brodogradnje upoznaje javnost s ovakvim argumentima? Čujem da je na najuspješnijem tehničkom fakultetu po broju CC-radova najuspješnija upravo znanstvenica koja se bavi zaštitom okoliša. A nikada nisam vidjela da je nešto napisala za javnost. Rado bih pročitala i tekstove drugih stručnjaka koji se bave polimerima i/ili zaštitom okoliša.«
Zanimljiv stav, ali to je jedna druga tema.
Igor Čatić, Zagreb
Post je objavljen 27.01.2010. u 08:09 sati.