Prema tradiciji koja se ponavlja još od 1908. godine, katoličke, pravoslavne i protestantske zajednice u čitavome svijetu okupljat će se na zajedničkim molitvenim susretima, s liturgijskim slavljima koja će biti prigoda za kršćane različitih vjeroispovijesti da izbliza upoznaju duhovnost i sugestivnost potaknute obredima koji su drugačiji od njihovih vlastitih.
Termin osmine (18-25 siječnja) predložio je Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla, i koji stoga nose i simbolično značenje.
Na južnoj Zemljinoj polutki, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to preporučio pokret Vjera i ustrojstvo još 1926. godine), što je također znakovito vrijeme za molitvu za jedinstvo Crkve
Evo nekoliko meni dragih citata i izreka veznih na jedinstvo ljudi:
«Neznanje o ukupnoj međuovisnosti nije naudilo samo prirodnom okolišu nego i ljudskom društvu. Umjesto da se brinemo jedni za druge napore za ostvarenje sreće uglavnom ulažemo u utrku za sebičnom materijalnom potrošnjom. Toliko smo ogrezli u tom nastojanju da i nismo svjesni koliko smo zanemarili osnovne ljudske potrebe za ljubavlju, obzirnošću i toplom riječju. (Dalaj Lama) Naši su stari zapisali u mudre knjige: «Daj mi Bože da nema ni mene ako nema nekoga kraj mene, jer čovek sam je ko okleštreno drevo.»
Jer «ne možemo se više pozivati na nacionalne, rasne ili ideološke prepreke a da time ne izazovemo destruktivne posljedice. Uvažavanje tuđih interesa očito je najbolji oblik da se ostvari vlastiti interes… Međuovisnost je temeljni zakon prirode, a temelj svake religije su dobrota i suosjećanje. Razvijemo li osjećaj poštovanja spram drugih i skrbimo li se za njihovo blagostanje slabjet će i naša sebičnost koja je u osnovi svih problema. To će u nama učvrstiti ljuba koja je prirodni izvor sve dobrote. .. Ljudima je dana prekrasna inteligencije ali njoj nije svrha razaranje nego stvaranje….» (Dalaj Lama)
To možda najbolje opisuju stihovi Grigora Viteza:
«Domoći će se ljudi svemirskih meta
i uspostaviti putove od planeta do planeta
samo će još preostati da se uspostavi
najdalji put ovoga vijeka – od čovjeka do čovjeka.»
Sjećam se jedne priče o neslozi:
«Sinovi nekog oca bili su nesložni. Otac se dosjeti jadu: reče im neka mu donesu svežanj prutova. Dade im sve prutove zajedno i naredi im da ih pokušaju razlomiti. Budući da to nisu mogli otac razveže svežanj i drugi put im dade po jedan prut. Jedan su prut s lakoćom slomili te im otac reče: Tako ćete i vi djeco biti nesavladivi za neprijatelje budete li složni; ako se pak budete svađali biti ćete lako savladani.»
Na Zemlji možete izgraditi i vlastiti raj i vlastiti pakao. Kada odlučite srce ispuniti životnim dobrom i okrenuti leđa svađi i sitničarenju odabrali ste život u raju na Zemlji. Jer raj nije gore, raj (ili pakao) u srcu je svakog čovjeka.
«Tko želi rat bio mu u kući. Tko vjetar sije buru će žeti.»
«Od dobre volje ništa bolje.»
«Ne sij sine moj u brazde nepravde da ne požanješ sedmerostruko.» (Biblija)
Post je objavljen 26.01.2010. u 19:34 sati.