ERICA JONG je tu želju nazvala „ševa bez rajsferšlusa“ ; pričala je o tom koliko žena u svojim postupcima teško prelazi onu nevidljivu, ali mentalno vrlo čvrstu granicu koja ju razlikuje od muškarca. Prepustiti se nagonu i voleći ga i poštujući, predati mu se. Voditi ljubav u kratkom susretu, „nabrzaka“, na neobičnom mjestu, sa nepoznatim muškarcem ne tražeći više od impulsa koje ti je tijelo poslalo. I pri tom ne biti pijan, nego opijen fizičkom privlačnošću osobe i trenutka koji samo tad postoji. Imati priču i užitak bez nastavka. Ne tražiti više od onog što ti samo taj trenutak može dati.
Bila je to jedna od tema njenog romana STRAH OD LETENJA i dosta eksploatirana teza kako ono što je muškarcima radost i prednost, ženama je dilema i stega s dimenzijom etičkog. Ne ulazeći u podrobne psiho-fizičke i sociološke analize, postavilo se jasno pitanje ZAŠTO... ČEMU odustajanje od istinske prirode.
Ericin roman o ženskoj seksualnosti sam pročitala prije 30. i nešto godina, a onda ponovo prije 20. i nešto. Kako sam podosta tog zaboravila, pitam se ima li potrebe još jednom ponoviti isto s obzirom da, nažalost, nemam kćer kojoj bi trebao savjet.
A vjerojatno bi joj rekla isto ono što sam i sinu:
„Dijete moje, ništa me ne pitaj...“nisam pametna“!“
Volim ovaj film.
Post je objavljen 26.01.2010. u 12:08 sati.