Jednog lijepog jutra jedan čudni zombi se zaželio ljudi koji će slušat njegove gluposti,nekoga tko će ga slušat dok ostali neće ni znat da se "nešto" događa.I tada se sjetio vas :)
Let's go!
Pitanje koje će me uvjek mučit je:kako biti sretan?
Prijatelji?Gubi se vjera pomalo,gomila ljudi izigrava tvoje prijatelje samo zato što im trebaš.Čudno je koliko je prijateljstvo izgubilo značenje,sad je to više-manje bezvrijedna riječ,zapravo ništa.Svi izigravaju nekakve bff ?!Kome to bacate krafne u oči?Najbolja frendica neće bit tu samo kad treba robu posudit,kad treba šminkicu nabacit i otić u disko pokupit par komada.Bit će tu kada se sva šminka ispere,i kad se nema para za nove krpice,kad od tuge isplačemo oči.Oh da,takvih nema.
Tužno je gledati nekoga koga si smatrao najboljim prijateljem kako hoda ruku pod ruku s osobom zbog koje je nedavno tratio sate i sate izmišljajući svakakve laži da bi ju srozao na dno dna.Tužno je shvatiti da osoba koja te gleda s prijezirom ispod oka bila tvoj oslonac.Tužno je shvatiti da te osobe više nema,shvatiti da je nestalo i najmanja mrvica te osobe.
Najgore što ti se može dogodit je svog prijatelja pretvoriti u neprijatelja,a krajnje čudno je svog neprijatelja pretvorit u prijatelja.Osoba koju si htio udarati dok joj ne istrijebiš i posljednju kap života,osoba koja ti je hodala po živcima pokaže se..Dobrom?
Zašto je meni teško se otvorit drugim ljudima? Pa..
Srce se ne obnavlja svakog mjeseca?Brijem da ne.E da,zato.
Kada te slome,napraviš svoj oklop i osječaš se sigurno,a zapravo tako nesigurno.Jeednostavnije je pojest sam sebe iznutra nego nać nekoga koji će bit porpuno iskren sa tobom.Netko ko će ti reć:užasno ti stoji,nemoj to kupit.Ili : da,.mogla si bolje!
Reći mi da sam u krivu,a ipak bit tu samnom i pokušat samnom to isporavit.Željela bih nekog pred kojim me neće bit sram plakati,smijat se,bit ono što doista jesam.Dotada ostajem ovdje,Bogu iza nogu..
Post je objavljen 26.01.2010. u 11:54 sati.