priznajem da nisam baš jako dobar patriot,
ali sto puta sam rekla i reći ću opet ne vidim link na relaciji navijanje i ljubav prema domovini:) nitko ne kaže da ga nema...samo sam eto kratkovidna po tom pitanju...
zbog tog me recimo ljuti kad čujem da su "naši" navijači napravili sranje tu i tamo (a sve u svrhu obrane svetog hrvatskog imena dakako di bi oni to iz pizdarije..)
uopće ne shvaćam svrhu navijanja
Obožavam sport, puno ih pratim nekima sam se bavila...sve u svemu to je dio mog postojanja i puno toga mi se oko sporta vrti, ali da ću doći na utakmicu ili neko natjecanje i vrištati i urlati i ne znam šta neću. Gledam teren, gledam ono što se događa i kako netko zna ili ne zna to što radi. Na svojoj utakmici vrištim i vičem i šizim, jer je to moje pravo:) to je moja ekipa i kao najstariji igrač tamo osjećam se odgovorno za njih (ne ne izurlavam se u maniri čangrizave babe nit kome prigovaram, trudim se držati stvari na pozitivi koliko god mogu) Ali doći na utakmicu i psovati nekom mater jer mu je lopta otišla krivo? Ako kome psujem psujem sebi jer sam nešto zasrala, nikad, apsolutno nikad nekom drugom. I žao mi je svih onih koji će biti svrstani u taj koš s neiživljenim budalama koje ko da su puštene s lanca i čekaju priliku za napravit sranje, a da sami nisu napravili ništa. Dok sam živa neću shvatitit potrebu ljudi da čupaju stolice bacaju smeće, baklje, vrijeđaju, urliču...ne mogu. Moj mali mozak to jednostavno ne može procesirati nikako. Zato mi je tenis dobar, jer nema sranja (ako i ima rade ih gle čuda opet "naši":)), tamo ima ona famozna rečenica QUIET PLEASE :)
Čula sam od košarkaških sudacaakve su stvari znali doživjeti na utakmicama s puno publike i to je za popizdit. Najgore što sam na suđenju doživjela od publike je: "sudac nema pišu" i šta sam drugo mogla nego nasmijati se :) bilo je smiješno jebiga.
Ali opet odbojka je jedan od onh sportova s malo gledatelja, u principu kulturan sport u kojem nema velikih sranja (ok jednom su mi se treneri skoro potukli, ali mislim da neko drugo sranje nisam doživjela). Čitala sam zapravo o jedinom prekidu odbojkaške utakmice zbog publike:)) A to se dogodilo jer su dečki nakon nogometne utakice skrenuli vidjeti što ima u dvorani i banuli u teren:)))
Povod ovom tekstu je bila glazbena kulisa jučerašnjeg zagrijavanja :)) dakle to je bilo strašno:))) ova zemlja ima 4milijuna stanovnika...i ako niste znali svaki ima svojku navijačku pjesmu:) redale su se jedna za drugom...i nikako nisu prestajale.) i u trenutku kad sam rekla super samo fali: Deutschland aufiedersen.... i pogodite što je zasviralo:)) ono što mi je čudno je je zajednička crta svih:) (samo je jedno u mom životu vrijedno...) moja doooooooomovinaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, da i to su pustili. :) baš je dobra stvar za zagrijavanje jel:)) jedina navijačka koju volim..i volim ju samo zato jer se ne mogu oteti dojmu da je totalno ironična...imajući u vidu čija je:) mislim da sam u pravu:)))
Himna
Kad se zacuje klub kad se zatrese stadion
Mi smo omiljeni tu nego miljama daleko
Mi smo tamo uz vas gdje crveno sunce izlazi
Tamo se glasno i cijelom svijetu govori
Juri, zabi, driblaj, gazi
Najbolji na mlijecnoj stazi
Juri, zabi, driblaj, gazi
Najbolji na mlijecnoj stazi
Kad se zacuje klub kad se zatrese stadion
*Juri, zabi, driblaj, gazi*
Mi smo omiljeni tu pa i miljama daleko
Mi smo tamo uz vas gdje crveno sunce izlazi
Tamo se glasno i cijelom svijetu govori
Juri, gazi, driblaj, zabi
Zemlja ko' na dobroj travi
Najbolji na mlijecnoj stazi
Nasi jure prema stazi
Od slavonije, do dalmacije
Sire se neke dobre vibracije
Jer svi smo ekipa lege, brale, pajdasi
Ekipa lege, brale, pajdasi
Ekipa lege, brale, pajdasi
A tamo u japanu zabijaju nasi
Juri, zabi, driblaj, gazi
Zemlja ko' na dobroj travi
Juri, gazi, driblaj, zabi
Zemlja ko' na dobroj travi
Post je objavljen 25.01.2010. u 14:33 sati.