Oh, kako je lijepo, kako slatko nakon svega, sjesti i zujati.
Par sati prije ispita. Sad mi je svejedno.
Dovraga sa svim time. Idem u redovnice. Tamo mi ne će trebati
transformacije nikoje vrste.
Zapravo, sad se malo preseravam. Kao i u većini svojih fantazija.
A ovaj blog to je. Moja kreacija, moja imaginacija, moja iluzija.
Opet sam upala u vremensku petlju, kao da je netko stisnuo
"pauziraj".
Opet sam se sjetila te ludosti, osuđene na mladu smrt.
Činjenica je da uživam koketirajući s maštarijom,
samo ako nema nikakve šanse postati stvarnost
čeznem za kopnjenjem
za njim, ili bilo kojim
Mrzim te, da mrzim svakom česticom, tko god si
zato jer živiš sebe
a ne za mene, jer nemogu
naći sigurnost da doista vrijedimo
da je vrijedno ljubavi
te vrhunske apstrakcije
Post je objavljen 25.01.2010. u 11:30 sati.