Ja sam djetinjasta.
Previše tražim, a ti kažeš da mi ništa nemaš za dati. Stariji si, više znaš, a ja žmirim kada gledam van. Ne želim znati. Tvrdoglava sam, ne razumijem i mrzim predpostavljati. Kažeš bio si sa puno žena. Griju li te uspomene na njih noćima?
Ne treba ti nitko. Samoća ti je najbolji drug, potpora i utjeha. S njom ljegaj u krevet, ljubi ju i govori joj da je prekrasna. Ne želim biti dežurni krivac. Opet.
Kažeš mi da nismo prijatelji i sad shvaćam da nikad nismo ni bili. Ti ih imaš dovoljno, a ja mislim da ih nikada ne možeš imati previše. Oni su ti važni, a ja te samo molim da brineš malo više za sebe.
Nisam te željela mijenjati, meni si savršen ovakav kakav jesi. Podijeliti dijeliće života s nekim nije isto što i mijenjati se. Ne možeš mi reći da me voliš i da mi ne vjeruješ u istoj rečenici. Ja sam ti vjerovala. Previše sam tražila. Ne želim pisati klišeje za kraj.
Samo ću vam jedno reći.
Nedam vam svoju mladost, svoju djetinjastost, svoju tvrdoglavost, svoje ne razumijevanje svijeta, svoju sebičnost, svoju ne samostalnost i svoju pasivnost.
Jednog dana ću naučiti. Nikad ne vjeruj osmjehu.
Post je objavljen 24.01.2010. u 20:06 sati.