Marketing
O čvarcima i modi
Krenula Snule po lijek jer je zaradila dječju bolest. Pa ondak odlučila, kad je već u centru, posjetiti i glavnu tržnicu. Pa je posjetila. Srela par ljudi koje nije željela sresti. Kupila sve što je trebala kupiti, pa i ponešto više od toga. Skontala da su i kumice na placu počele provodit akcije 3 salate za 5 kuna. Viš' ti šta radi konkurencija, još samo fali da uvedu pos aparate i onu napravu za peglat kartice drito uz vagu. Što po meni uopće ne bi bilo loše s obzirom da je cash rijedak gost u džepovima naših sugrađana. Bar dobre većine. U zadnje vrijeme i Aidan i ja imamo neobičan, gotovo trudnički poriv za dobrim čvarcima. A čvaraka nema. Odnosno, ima, ali su po 90 kn na placu. I uglavnom nisu stisnuti kak spada. Ja volim one skroz stisnute, tanke skoro ko čips, ne previše tamne, a takve ne viđam nigdje. Svojedobno je bilo dobrih u jednom trgovačkom centru kod mene u kvartu, ali su ih uvozili iz Njemačke. Smijeh. Očito je dumina napraviti čvarke od hrvatskih svinja. Pa odustah od nabave istih i radije sam si ubola sira i ponešto pršuta za tu lovu, ali i dalje maštam o obroku koji će uključivati te istopljene žlundrice i krupno izrezan srebrenac. Zastranih s teme. Nakon obavljene kupovine, odlučih prošetati par tramvajskih stanica ter primijetih novi, neobičan trend kod ženske populacije-sjajne latex tajice. Majko mila, nisam modno nazadna, ali kako je to grozno! Sveukupno sam vidjela jednu žensku osobu kojoj je to dobro stajalo, ali samo zato jer je imala nožice tanke ko sindikalna drva, a rit ko plivadon. Ostale su izgledale kao da su sišle s trake za proizvodnju kičastih figurica tamo negdje naTajvanu, sve isto obučene i ufurane u film da su urbane domine koje ispod kratke zimske jaknice imaju skriven bič za S/M seanse. Uglavnom su mi djelovale kao da kod kuće nemaju ogledalo jer ti trenovi koje serviraju modni časopisi i nisu uvijek najsretnije rješenje ako odstupaš od građe tijela kakvu ima Katarina Mahovina. Jednako tako, nisam ni fan precijenjenih čizama od australskih ovčica koje mi djeluju na ženskoj nozi kao kopita konja za vuču drvenih trupaca iz šume. Ne mogu si pomoći. Nose naziv kakvog imaju s pravom. Stvarno su ugly. Nadalje, primjećujem čudan trend nošenja cipela/polučizmica/čizama koje imaju višu deblju petu, ali su proširene na dijelu rista, a odnaprijed onako, kao odrezane, obično oble. Ja bi to sve stavila u jedan izlog. Onaj Nove ortopedije, ako nisu propali. Kad već spomenuh čizme, ne sviđaju mi se nimalo čizme koje sežu do pola lista ili prelaze koljena, bilo odnaprijed ili odozada. Općenito se gnušam sintetike, čak i pri kupnji grudnjaka, da je i najljepši na svijetu, ne bih ga kupila ako ima košaricu podstavljenu sintetikom. Jedino je priznajem u onih 5% elastina u trapericama ili pamučnim majicama da se ne razvuku. Od dodataka: rijetko koja pismo torba će mi se svidjeti, jednako kao i krzno, makar oderali i samu tasmanijsku neman, nema šanse da ono ikada ušeta u moj ormar. Ne volim niti šarenilo na maramama, predimenzioniranu bižuteriju, naročito onu plastičnu. Ne volim niti umjetne nokte niti prevelike lemuraste sunčane naočale. Ne volim vidljive natpise brandova robe jer mi je to čisti snobizam. Ako nosiš Armanija, nosi ga za sebe, a ne za selo. Da ne kažete da samo grintam ko onaj koji je izdao vodič za urbane muškiće, eto jedne kombinacije koja mi je nosiva, a da ju fura gore spomenuta Kate i da je od gore navedenog materijala. I da, da, znam da se o ukusima ne raspravlja, ali ovo je bilo jače od mene. Još sam pod dojmom prejedrih bedara i guzica viđenih u tajicama…
Post je objavljen 23.01.2010. u 19:03 sati.