
Predmnijevam da se mnogo muško silno razveseli kad ga se prozove rješenjem.
Inače, zamijetih već odavno da postoji u internetskih bića česta potreba da, redovito radi vlastite isfrustriranosti nemanjem zanimacija u stvarnom svijetu, idu k drugim takvim bićima i poručuju im da si "nađu život". No, neću sad o autorefleksivnosti apsolutno svih optugatalinki na temu karakternih mana.
Zadesilo me da se ta kletva internetnička ostvarila u punom svom intenzitetu. Na frmhru me nema već par mjeseci i uopće mi ne fali, a bloške aktivnosti su mi redovite kao one spolne u bračnih parova s unucima. I isto tako mi ne fale previše. Ukratko, stvarnost se nagurala u prvi plan i ne želi se maknuti.
- Shvati već jednom, počeo si o...
Ne spominji tu riječ.
- Uskoro ćeš početi piti kavu i žaliti se kako nemaš vremena.
Samo se nadaj.
- Zurit ćeš u bilježnice po kojima si crtao rebuse i pokušati što prije zaboraviti da imaš ikakve veze s tim bićem.
Zapravo, prije će biti da imam stalan kontinuitet misli od kad ih ima.
- Aha, i uvijek ćeš ostati isti.
Ako se izuzme nadogr(a)dnja, zašto ne?
- Zato jer je deluzija. Te nadogradnje će svako malo potpuno zabetonirati ono ispod i ti nećeš imati previše veze sa sobom od jučer.
Neki strukturni elementi ipak ostaju stalno prisutni.
- Uglavnom karakterne mane i kompleksi sintetizirani u ranom djetinjstvu.
- U njegovom slučaju do dvadesete.
Preuzeli ste mi pljuvanje po meni.
- To je oduvijek bila samo naša zadaća. Ti se ponekad traljavo samohvališ pa naivno pomisliš da si bio samokritičan.
- A mi dobro znamo da nisi. Usprkos stvarnosti koja ti uredno daje do znanja koliko si daleko od onoga što si umišljaš.
Čemu uopće ova tematika?
- Već dugo nisi dobio po nosu pa smo zaključili da bi trebao malo.
A nekakav povod za to?
- Da se držimo samo povoda, imao bi na licu suzne kanjone.
- I poseban armiranobetonski zid od pola metra tako da možeš lupati glavom bez straha da srušiš kuću.
- I dvije rotkvice.
Što bi s rotkvicama?
- Nos ti je posran.
Mislim da si nešto pobrkao.
- Mislim da se ne nosiš najbolje s apsurdnim humorom.
Meni se čini samo apsurdno, ali nimalo smiješno.
- Ignorirajte par prethodnih crtica. Očito je u pitanju nekakav agent.
- Mama ti je agent. Ni tebi ne ide kuženje apsurda.
- Da pojasnim onima van glave, agent je skrenuo temu. Sad umjesto o sebi govorimo o sebima.
- Obično zavitlavanje!
Svadite se sad kako vas volja. Uspio sam se izvući. Sad na ono pravo, bitno i glavno pitanje:
Zašto je baba rasturila Striborovu šumu?
Post je objavljen 23.01.2010. u 17:18 sati.