Drhtavim prstima lagano je prelazila preko slova na tipkovici..
Hladno je bilo i nije se mogla prestati tresti..
Oduvijek je voljela toplije vrijeme, ne vruće već toplo..
Više je voljela zagrljaje i puse u obraz nego poljupce..
Voljela je šetnje u dvoje..
Čak i one puse odaslane preko SMS..
makar i trunčicu topline..
sada voli klizanje, dobro se osijeća na ledu..
led je hladan, ali takav i mora biti..
nitko od njega ne očekuje da bude topao i nježan..
možda nije stvar u temperaturi,
možda je jednostavno stvar u očekivanjima..
kada bismo stalno očekivali hladnoću, ne bi li nas toplina mogla ugodno iznenaditi?
ili sam u krivu?
možda je krivo prečesto mijenjanje temperatura..
ili jednostavno ja doživljavam stvari pogrešno..
za neke je možda čaj topao a za mene mlak..
ili možda samo predugo čekam da ga popijem pa se ohladi..
pišem gluposti..
da prijeđem na stvar..
neću pisati kako sam jadna sama, nemam prijatelja, ni dečka..
to ne bi bilo točno..
imam prilično lijep život.. puno dragih prijatelja..
mogu i imenovati ali smatram da nije potrebno..
ima i dosta dječaka za koje znam da im se sviđam..
i ne vidim problem..
ali sada mi treba zagrljaj, treba mi netko tko će uzeti moju ruku i staviti je u svoju.. time zagrijati moje prozeble prste..
ne, ne tražim vezu..
nemojte krivo shvatiti..
dobro mi je i samoj..
i više nego dobro..
sijećam se čak i poslijednjeg poljupca..
poljubila sam bivšeg.. kad smo prekidali..
on je dobar.. i stalo mi je..
neću lagati da nije..
ali odluku sam donjela..
previše smo toga prošli da bi mogli biti sretni..
jesam li zaljubljena? nisam..
i neću biti..
ili jesam pa lažem?
svejedno..
to ću zadržati za sebe..
jer ne vjerujem više u sretne veze..
bar ne da moja može biti takva..
i sada se osijećam dvolično..
jer patim za nekime..
a jučer sam bila na pivi..
sa dečkom kojemu se sviđam više od godine dana..
točnije, od kada smo se upoznali..
i činio je razne gluposti zbog mene..
a opet..
ja ne mogu dati jednu jebenu priliku zato jer meni nije stalo na taj način..
a znam koliko bi meni prilika značila da je situacija obrnuta..
ima još takvih slučajeva..
i zašto onda želim da mi netko zagrije ruku kada ja nisam spremna drugoga utješiti?
Lijep pozdrav..
do optimističnijeg posta..
Post je objavljen 23.01.2010. u 14:24 sati.