Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

generacijsko uzvraćanje

Nažalost ima neodgovornih roditelja koji zanemaruju ili čak zlostavljaju svoju djecu, tako da im potomci jedva čekaju da ih se riješe ili da dovoljno osnaže kako bi im vratili milo za drago. Isto tako ima i djece koja se usprkos tome što im je sve pruženo izrode u nezahvalna čudovišta. Životne okolnosti često ne omogućuju i brižnim roditeljima da priušte svojoj djeci ono što bi željeli i što je djeci potrebno, kao što viša sila može spriječiti i djecu da roditeljima uzvrate za ono što su od njih dobili. Sve su to nesretni ili čak tragični slučajevi.

Srećom, u najvećem broju slučajeva roditelji ipak uspijevaju omogućiti djeci barem ono najnužnije da odrastu. Da nije tako, čovječanstva ne bi bilo. Od djece se očekuje da se brinu za roditelje koji onemoćaju. To se traži običajima, moralom, pa čak i zakonima. To smatramo prirodnim i normalnim.

U normalnom toku života djeca su radost, ali i teret: zahtijevaju brigu, napor i vrijeme. No djeca su i najbolja uzdanica. Kao što roditelji mijenjaju djeci pelene, tako će djeca (simbolično ili bukvalno) jednog dana trebati roditeljima mijenjati pelene. Kao što su djeca nekoć bila teret, tako će i roditelji jednom postati teret.

Utoliko u našoj civilizaciji roditelji djeci najmanje dvaput daju život: prvi put kad ih rode, drugi put kad sami umru.

----------------------------------------------------------------------------------------
GENEARCIJSKO IZVRTANJE: Suvremena je civilizacija obilja uvelike bešćutna, čak gore nego su svojevremeno bile neke civilizacije oskudice: nepotrebno se odbacuje bez ikakvih obzira zato jer je tako lakše, a nekoć se odbacivalo jer je bilo nužno. Roditelji su dobrodošli dok odgajaju nove rade snage, a postaju nepotrebni kad su toj radnoj snazi na teret. Zato se propagira ideal roditeljstva u kojemu oni podignu djecu na noge, osposobe ih za život, a zatim se zauvijek izgube. I u nekim povijesnim okolnostima oskudice su ostarjeli i onemoćali bivali prepušteni sami sebi, što je značilo propasti, ali to nije bilo rađeno bez žaljenja koje je kadikad rezultiralo čak i smaknućima iz samilosti.

Ideal po kojem roditelji osposobe djecu za život, a zatim nestanu, prvenstveno odgovara suvremenoj industriji i poduzetništvu: tako se dobiva slobodna radna snaga koja, lišena zaleđa, mora pristajati na sve što joj se nudi. Taj ideal je lako propagirati jer se oslanja na nešto što je zaista idealno: da odrasloj djeci više nikada ne zatreba ikakva pomoć, kao i da su roditelji do posljednjeg časa u snazi da im nikakva pomoć ne zatreba. Ideal je osnažen i primjerima u kojima ništa nije idealno: primjerima roditelja koji se po inerciji ili pogrešnoj procjeni iz najboljih namjera ili zbog porodične patologije upliću u život već stasalih potomaka, pa postaju ne samo teret nego i brana normalnom životu.

Idealan slučaj može se ostvariti kad su roditelji toliko dobrostojeći i zdravi do kasnih dana da im nikakva pomoć nije potrebna, a djeca toliko uspješna da im nikakva pomoć također nikada ne zatreba. Čak i u tom slučaju kad roditelji umru djeci daruju novi život. Umjesto da ih odterete, pa time omoguće neopterećeni život, ostave im nasljedstvo koje omogućuje nove uzlete, nove životne kvalitete.






Post je objavljen 23.01.2010. u 13:13 sati.