U ponoć
U ponoć kada sva svijetla utrnu,
samo šapat vjetra tužno se čuje,
ponoć kada uokolo san savlada umorne oči
sjedim na verandi sam , gledam u zvijezde
tražeči nekog, tko zauvjek je otišao,
u sjaju zvijezda u tminu mraka.
Ponoć kada duše izlaze iz tmine mraka,
dolaze šaptom vjetra, tražim nekog svog
u sjaju zvijezda što ih obasjava, čekam...... ,
dolazi da utješi , da suzu obriše
da mi pomiluje obraz, da osjetim
da je to on .............,
što zauvijek ode u tminu mraka a,
ja ostadoh .................
na verandi brišući suze s lica
i dalje..............
Post je objavljen 22.01.2010. u 14:27 sati.