Marketing
Frank Herbert : God Emperor of Dune
Jučer sam završio četvrtu knjigu serijala, pa ću zapisati nešto dok su dojmovi svježi 
Između radnje prve i druge te druge i treće knjige je prošlo po desetak godina. Mislio sam da je to čak malo puno 
. Tada... A što reći na interval između treće i četvrte knjige. Proteklo je, pazite sad, 3.5 t-i-s-u-ć-a godina 
. Većina likova koji su postojali onda sada postoje uglavnom u sjećanjima, a također je i sa društvom i okolišem planeta Arrakis, koji se toliko izmjenio da ga više i ne zovu Dina. Sad su tamo šume, rijeke, ima vrlo malo pustinje.
Materija u knjizi je najviše filozofska. Najviše je dijaloga, nema puno akcije. Likova je malo, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Nema baš paralelnih radnji 
. Jedan lik mi je bio zanimljiv, našao se izvan svog vremena, sve mu je bilo čudno, neprepoznatljivo 
. Svršetak je dosta otvoren, ostaje dosta toga upitno kako će biti dalje. Prve tri su imale jasno definirano završno stanje, pa je ova možda u tome drugačija od njih. Zato ova izraženije poziva na čitanje sljedeću knjigu, Heretics of Dune 
.
Ono, tko je volio prve tri knjige, bit će mu i ova dobra. Tako bi dao nekakvi zaključak.
Pogledao sam seriju Children of Dune iz 2003. Skroz sam bio zadovoljan. Nakon gledanja sam došao u stanje katarze, onog emotivnog pražnjenja. To mi se u zadnje vrijeme rijetko događa, nekako me ništa više ne dira 
.
Post je objavljen 22.01.2010. u 11:45 sati.