Marketing
U zdravom tijelu zdrav duh ili tako nekako!
Ne, dragi moji, nisam umrla od gladi i iscrpljenosti! I ne, nisu me zatrpali snježni nanosi 
! Bilo je tu, međutim, svega drugoga - i inspiracijske suše i nepredviđenih obveza, i tekućih poslova koji su me držali podalje od kompjutera i blogerskih stranica. No, ne mislim sada o svemu tome lamentirati i elaborirati vam ono s čime se i sami svakodnevno morate nositi, naime morem obveza i strkom našom svakodnevnom. Uz malo sreće kod mene bi za nekih tjedan-dva ipak moglo granuti sunce jer se nekim većim poslovima već smiješi kraj. 
Kako god, dugujem vam nastavak moje novogodišnje priče iz posljednjeg posta. Jer kako rekoh, odluke koje se javno obznane dovstuko obvezuju i stvar je časti ustrajati na njima. Zato sada ne mogu izdržati a da vam se ne pohvalim! Ne samo novim, zdravijim životnim navikama (koje uključuju više i redovitijeg vježbanja), nego i lakšim, zdravijim i hranjivijim jelovnikom zbog kojeg se osjećam vesela i vitalna. Da, stvarno je tako! Sve više i više uživam 
u pripravi jela od svih tih zdravih namirnica koje su zbog po svog sastava i prehrambenih vrijednosti na listama svih sustava zdrave prehrane. Naravno, riječ je o mesu peradi i ribi, fermentiranim mliječnim proizvodima, svježem voću (posebice jabukama) i povrću (cikla i sve vrste zelenog povrća), mahunarkama, kruhu od cjelovitih žitarica, riži, maslinovom ulju, zelenom čaju, zobenim pahuljicama, orašastim polodovima, te, naravno, lanenim i bučinim sjemenkama. S druge strane, drastično sam smanjila unos prerađenih i konzerviranih namirnica, te štetnih ugljikohidrata.
Ako vam se ovo ipak čini prestrogim, uvjeravam vas da nije. Jer premda sam naglasak stavila na redovito kozumiranje zdravih namirnica, to ne znači da sam se u potpunosti lišila nekih malih, slatkih grijehova (primjerice, čaše vina iza ručka, čokolade, kolača i sl. ) Naravno, da i za njih katkada ima mjesta u mom jelovniku, ali povremeno i u umjerenim količinama. A cigarete, kava i gazirana pića? Oni srećom ionako nisu moj đir!
No, kako sam i inače u životu pobornik filozofije srednjeg puta, tako se i ovdje, u stjecanju novih životnih navika nastojim držati zlatne sredine i logike svog zdravog razuma. Svaka krajnost u konačnici vodi u neku vrstu negativnosti i fanatizma, a ja znam nekoliko ljudi koje zbog njihovih rigoroznih prehrambenih i životnih navika mogu mirne duše nazvati fanaticima. Da, neki su ljudi, na žalost, u potrazi za zdravljem i vitalnošću otišli tako daleko, da ih drugi ljudi slušaju i promatraju u čudu, gotovo kao da su s druge planete. Ja, pak, mislim da tijelo ima svoje prirodno ugrađene limitatore i senzore, koji čovjeka, kad ih nauči osluškivati i slušati, nepogrešivo vode ka zdravlju duha i tijela. Od presudne je važnosti upoznati svoje tijelo i osluškivati ga s ljubavlju i poštovanjem. Jer u njega je utkana logika prirode i kozmosa, a ona je iznad svega što čovjek može stvoriti u svojim laboratorijima i istraživačkim centrima.
Tako, primjerice, sjedenje - ono nije u prirodi čovjeka. Kao ni prejedanje. Kao ni dijete. To nepogrešivo znam zbog osjećaja nelagode i neraspoloženja koje me obuzme kad god se ponesem neprirodno prema samoj sebi. I zato ovo što sada živim nije režim i strogoća, nego ljepota i užitak. Sve to je više nalik na svježi vodotok gorskog potoka. Onaj koji nosi život, radost i snagu. Ne vjerujete mi? Probajte i sami! 
Post je objavljen 21.01.2010. u 17:57 sati.