uplele se u moje kose
srebrne tuge zimskih večeri
pa mirišu
i dišu
zamrla srca sanjive dveri
zasiplju kišom biserne rose
zaplele se u kose moje
jagode prve proljeća rana
pa se smiju
i zriju
otiske stopa turobnih dana
čarobnim kistom vedrinom boje
utkale se u uvojke meke
varljive ljetne treptave zvijezde
pa gore
do zore
žale na kojim se nadanja gnijezde
skrivaju velom čežnje daleke
čipkaste magle jeseni zrele
spustile se niz slap kose moje
pa ga mute
i šute
dok novo sjeme strpljivo broje
i plodnom rukom obilje dijele
usnuli mi u raskošnoj vlasi
svi noći, dani, inja i kiše
pa sniju
i bdiju
nad snovima što vjetar ih njiše
prije no vrijeme plamen ugasi
-------
ps. moja kosa ovih dana završila pod škarama...
Post je objavljen 21.01.2010. u 10:17 sati.