Marketing
Život je čokolada (8)
Da će sve biti i proći, i da ničija nije do zore gorjela, dokaz je ova moja mala ispovijest.
Rat se kurvinski ušutio, svi su bili umorni od političkih igara i jedva čekali da Europa lupi šakom od stol.
Mir je došao i na papiru, pa sam znala da svoje čedo mogu mirno vozati u kolicima ulicama našeg Mjesta, a da ne strahujem da će prvo negdje zveknuti granata sa strašnim praskom, pa tek onda zasvirati opća opasnost.
Slaven je pobjegao iz svog doma i došao u kuću moje mame.
Smjestili smo se na prvom katu, a moj tata, uvijek tihi promatrač svega oko sebe, svojim vrijednim rukama, malo - po malo, uredio je i upristojio taj dio kuće za život.
Dok sam, nakon pet provedenih godina u skladu i toleranciji obiteljske kuće, sjedila u hladovini velikoga oraha u začelju kuće, Slaven je stigao na biciklu s posla, naslonio ga na zid, pa privukao stolicu od pletenog pruća i sjeo do mene:
"Sandra, danas su neki iz banke bili u firmi i nudili nam brošure o otvaranju tekućih računa sa ponudama za kredit. Ja bih da kupimo onaj prostor na mansardi iznad Vatrogasnoga društva, pa napravimo stan. Tako bi djeci bilo bliže ići u školu, a i strogi je centar grada. Lijepo je ovdje kod tvojih, ali ipak smo malo izvan grada."
U trenutku dok sam nijemo promatrala njegove usne kako se pomiču i pitala se 'zar ću zbilja s čovjekom koga ne volim započeti još jednu etapu svoga života', na stol kao bomba pade lopta i razbi moju šalicu sa kavom.
"Vedrane, rekla sam da se ne igrate blizu kuće. Tako ste mogli razbiti i bakin prozor." - opomenula sam jednog od naših blizanaca.
Kad sam osjetila naduti stomak, nije mi bio tako dobar znak da sam opet trudna, kao što su mi to kazale nabrekle grudi. Grudi iz kojih će poteći hrana za moje još jedno čedo, govorile su da ispod moga kuca još jedno srce. Ali, tada nisam znala da su dva, sve dok mi liječnica nije rekla da nosim blizance.
Vedran i Luka.
Ovaj put nisam birala imena koja će štiti njihovu budućnost, nego sam opuštano poželjela lijepa i jednostavna imena.
***
Već nakon godinu dana radova na mansardi Vatrogasnoga doma, radnici su iz kamiona iznosili novi namještaj i unosili ga u naš novi dom.
Koliko sam voljela svoju djecu, toliko nisam voljela njihovog oca, ali mi to nije bilo važno.
Znala sam da sve ne može biti baš kako bih ja htjela.
Živjela sam ja i s čovjekom koga sam voljela i s kojim sam krila istinu da je on taj koji ne može imati djecu, ali mi se nije uzvratilo ljubavlju.
Da sam dobila još jednog ljubomornog muža, to jesam.
Ali, bih svaku scenu zaboravila i preboljela milujući pogledom svoju kraljevnu Niku i svoja dva nestašna dragulja; Vedrana i Luku.
The End
Dio VII
Dio VI
Dio V
Dio IV
Dio III
Dio II
Dio I
Post je objavljen 23.01.2010. u 13:50 sati.