Reci mi...što je to čežnja...To što je stalno mi u mislima da ponekad pomislim, ako ga zamislim malo više, osjetit ću dodir njegovih prstiju na mom ramenu...
Smijem se samoj sebi... dok si izmičem tlo pod nogama... Zar je ledena princeza dopustila da okopni ledeni dvorac oko njena srca i sad se utapa u predubokoj vodi što je za njim ostala... Nema nikoga da ti pruži ruku, draga... u ovome si sama, potpuno sama... i bilo bi bolje da se sabereš... Svjesna sam... koliko me uzdiže ta čežnja toliko me i razdire, možda i više... jer ga nikad neću imati...
Ipak... voljeti ga mogu...on nikad ne mora znati koliko...
Post je objavljen 20.01.2010. u 22:00 sati.