Marketing
Ne zelim ostariti !
.
Ja zaista ne zelim ostariti kada vidim sve oko sebe.
Za pocetak ispricat cu vam jednu kratku istinitu gastarbajtersku pricu.
"Krajem sezdesetih godina mladi bracni par sa dvoje male djece odlazi u njemacku na privremeni rad koji traje preko 30 godina. Sretni su da konacno imaju mogucnost da zarade i da zive lijepim zivotom, no novac se osladi i oni rade godinama po nekoliko poslova. Rade u firmi posluzujuci i po par strojeva, rade prekovremeno, ciste kuce njemcima, ponekad peru sudje u restoranima, okopavaju vrtove i rade sve samo da zarade dosta novaca misleci da ce se za nekoliko godina vratiti u Hrvatsku odnosno tada u Jugoslaviju.
Zarade dosta novaca svojim postenim radom i kupe nedovrsenu kucu u jednom nasem gradu.
Svake godine su godisnje odmore provodili ulagajuci u tu kucu i za 30 godina samo su jednom otisli na more. Majstori su ih zajebavali samo da izvuku novce, stalno je nesto trebalo popravljati, a oni su postali robovi kuce.
Sanjali su da jednoga dana zarade posteno svoju mirovinu i da se vrate zivjeti u kucu za koju su toliko radili i odvajali cijeli jedan radni vijek. Za to vrijeme djeca su se ozenila i udala i dosli su unuci.
Gastarbajteri su dobili mirovinu i stari i bolesni vratili se uzivati u kuci o kojoj su sanjali.
Vrijeme provode jos uvijek u popravke oko kuce i u bolnici povremeno zeljni svoje djece i unucadi koji su ostali zivjeti u njemackoj i vise se nikada nece vratiti.
Djeca i unuci samo cekaju da dida i baba umru pa da prodaju i podijele njihovu muku i trud.
Njima ta kuca nista ne znaci."
Da ne bude zabune, ta djeca i unuci vole svoje roditelje i didu i baku ali to je surova stvarnost da kada nas ne bude jednoga dana svako nastavlja zivjeti svojim zivotom.
Citam ovih dana u novinama kako je neki bogatas ostavio oko 10 Mil. Eura Spanjolskom princu Filipu i kraljevskoj obitelji ne zeleci ostaviti pohlepnoj obitelji.
Prije dosta godina zivio sam u jednoj kuci koja je pripadala velikom imanju u vrijednosti od tadasnjih 8 Milijuna njemackih maraka. Kako obitelj nije marila za vlasnika samo cekajuci da umre i da sve to podijele, on je odlucio da cijelo imanje prepise OPCINI u kojoj je zivio na cudjenje svih mjestana.
Pitam se gledajuci ljude oko sebe koliko i kakvu mirovinu ce oni svi imati.
Gdje ce jednoga dana zavrsiti kada ostare a ne budu u stanju platiti sa mirovinom staracki dom.?
Hoce li se djeca kao nekada brinuti za roditelje ?
Vecina staraca je nesretna i tuzna a posebno oni koji su posteno radili po 30 i vise godina a sada imaju 2500 Kn mirovine, dok gledaju kako da prezive i poplacaju rezije koje su iz dana u dan sve vece.
Sa druge strane koga briga za to ?
Obitelj ce se jednoga dana kada umru posvadjati oko njihove imovine i veliki broj ce ih zavrsiti na sudu u dugogodisnjim parnicama placajuci advokate i boreci se za svoja "prava" o nasljedjenoj imovini.
Gledajuci to sve ja zaista ne zelim ostariti ! :)
A vi ?
Post je objavljen 20.01.2010. u 09:10 sati.