Pregled posta

Plavooki mali

Čudnovato biće mi je počelo dolaziti na vrata, ni manje ni više nego mali Mate. Onaj dan kad ga je mama primila u kuću rekla je:"Ovo je Mali Mate, moj prijatelj." Do toga dana nikad prije nisam ni čula ni vidjela malog Matu (baš čudno s obzirom da ga sada viđam svakodnevno pred zgradom, no očito nisam od onih koji previše primjećuje ljude oko sebe), ali evo, postali smo pravi prijatelji.

Nekidan je netko ušao u kuću bez kucanja, onako na prepad, a tko drugi nego Mate. Otvorio je samo vrata i ušao. Dan poslije eto ti Mate opet bez kucanja, praaavo u kuhinju. Nisam mogla podnijeti da tako malo dijete ulazi tek tako pa mu rekoh da se nauči kucati jer je nepristojno tako ulaziti. I eto ode Mate natrag, zatvori vrata i pokuca jako kao prava šumska čovićina. Tek kad sam mu rekla: "Naprijed!!!", kročio je kroz naš prag. Može biti da sam tako i ja napravila jedan korak naprijed u odgoju mladog čeljadeta. Nedavno, kao pravi domaćin ponudih mu da uđe i naravno, nije odbio. Dječački je pogledao po kuhinji, traži nešto. Upitah ga hoće li jabuku, no neće. Ništa nego Mate hoćeš kavu, reče da neće, hoćeš čaj, reče da hoće...

Tako je nekako sve krenulo. Naime, mali Mate je gotovo pa naš susjed, dječak iz druge zgrade. Mate ima 4 godine, sad je već postalo uobičajeno da navraća u naš skromni dom. Naučio je gdje nam se nalazi frižider, naime njegovo uobičajeno pitanje jest: "Što imaš u fružideru?" Iznenadio se kad je vidio da smo premjestili frižider. Mali je kao Kramer iz Seinfelda, stvori se niotkuda, i dalje zna uči bez kucanja baš onako krejmerski, bude nekoliko minuta i ode. Ali nekako je simatičan taj klinac, ma uostalom kao i svako drugo dijete (svako drugo, ne baš svako:)), radoznalo pogleda što imamo, malo se ugrije, pojede nešto i ode. Ali zaista je ipak neobično da dolazi, a da mu to sigurno ne zna ni mama ni tata. Posebno me nasmijao kad ga je moja mama pitala ima li kakvoga dečka za mene, a onda je rekao:»Imam XY, ali onda ja ne bih imao tatu!» Hehe, dao bi mi tatu, ali što bi onda on;). Naravno pošto mu je ime Mate tu i tamo zapjevamo:"Ja sam mali Mate toliko da znate!", otkrio mi je i druge pjesme koje zna, pa nije baš da mu ukus ide u pravom smjeru, no što se može…

Koliko sam shvatila Matina obitelj ima više djece, pa nerijetko mali osim što uzme za sebe bananu zna tražiti i za brata koji ga čeka vani. Smiješno je kad klinjo tako navrati niotkuda, pogotovo u današnje vrijeme, no eto, klinci i dalje hodaju vani sami i nije ovo veliko mjesto pa da ga roditelji ne smiju pustiti vani. Naime, mali je stalno vani i vjerojatno mu se katkada ne da ići doma po hranu pa navrati malo kod nas. Mogla bih se i dalje šaliti s tim, no mali je tako mogao ući i kod nekog pedofila koji bi ga isto ljubazno nahranio, a onda tko zna što bi se sve moglo dogoditi, stoga me brine opet ta neodgovornost roditelja koji ga puštaju vani bez nadzora. Ili su zaista sigurni u susjedstvo ili im nije stalo. Ne bih zapravo rekla da im nije stalo, ali može biti da jednostavno nisu odgovorni koliko bi trebali biti. Možda nije sve tako crno, možda se djeca ipak i dalje mogu vani igrati sami. Možda su na neki način prepuštena ulici, ali onoj ulici koja katkada i odgoji djecu na način da se nauče sami brinuti za sebe, snalaze se tako mali. Bolje da i pokucaju susjedu na vrata nego da gladuju, možda se nauče više vjerovati drugima nego da su svezani u stanu, da ne komuniciraju s okolinom.
No, i dalje stoji da je malome samo 4 godine i da mu se zaista može nešto i desiti tako samome, ali eto, pokušavam također razmišljati pozitivno o njegovom odgoju na ulici gdje će se sam snaći, gdje će mu radnici dati koju kunu za lizu, iako ju je možda i isprosio ali barem neće čekati da mu roditelji to priušte jer tko zna da li mogu. Kao i uvijek, moglo bi biti da njegova "sloboda" ima prednosti s obzirom da su neki klinci ipak zatvoreni u svojim sobama, nemaju komunikacije s vršnjacima, pod nadzorom su roditelja što je uostalom normalno, ali evo, nadam se da je naše društvo i dalje pitomo i da će se pobrinuti i za ovakvu djecu koja su prepuštena sebi. Škakljiva su to pitanja kad su u pitanju djeca i odgoj, ne bih znala ni sama procijeniti što je najbolje za njih, ali mali Mate mi ne smeta. Vjerojatno da ga jednom mrko pogledam ne bi više ni dolazio, možda je i sam već sad sposoban procijeniti komu može prići, a komu ne. Naravno, nadajmo se da ipak neće naići na krive ljude….

Mali Mate je danas naučio odrješito kucati, po potrebi se zna i izuti, zapravo počinje prihvaćati naše bosanske običaje, čak i umače kocku šećera u kavu ili mlijeko, ma pravi je to plavooki mali, neka ga.


Post je objavljen 20.01.2010. u 00:13 sati.