...Svatko je od nas, vjerujem, bar jednom poželio srcu zabraniti donošenje ikakvih odluka...i možda bi bilo lako da nismo bića koja se nekako hrane osjećajima... lijepi nas osjećaju uzdižu, oni manje lijepi vuku ka dnu...
Ja sam probala zabraniti srcu odlučivanje, pokušala ga zavarati da je razum rođen da vodi sve, čak i osjećaje pa sam se oglušila na glasove kojima mi je šaptalo ... da moj izbor nije najbolje riješenje da postoji drugi put kojim mi je krenuti... Nisam ga slušala, odmahula sam rukom i razumno krenula u nešto što nikom drugom nije bilo razumno...Nije se pokazalo ispravnim...
Možda je vodstvo razuma tek neko privremeno riješenje..., ali srce uvijek pobjeđuje... slomilo se na kraju opet ili ne... U mojoj je igri života ono izašlo kao pobjednik i sad je razum stavljen na kušnju... pokušavam balansirati s onim što imam... iako sve se čini uzaludno i prekasno...
Ma koliko srce sad znalo što hoće i ono je rastrgano jer ništa više nije jednostavno kao nekad... kao taj trenutak prije no što sam odlučila razumu dodijeliti vodstvo...
Post je objavljen 19.01.2010. u 14:41 sati.