Svi znamo kako je lijep osjećaj kada si zaljubljen. Naravno samo onda kada se zaljubimo to osjećamo. Naime ja sam to tek jučer osjetila nakon toliko vremena i nemate pojma koliko sam sada sretna. Prije sam mislila da sam se zaljubila ali to je bilo ono, super vidjela sam ga. Ali sada je to nešto drugo. Želim ga vidjeti, leptirići polete kada prođe, automatski osmjeh od uha do uha kada je u mojoj blizini, a hvala Bogu to je često. Nikada nisam razmišljala o tome da ću se zaljubiti baš u Njega, nikada nisam ni pomislila da će me ikada privući osoba poput Njega. Uvijek sam se zaljubljivala u obične dečke. A sada, po meni je On nekako poseban. Ne znam ni sama zašto, ali je poseban. Možda On i je glup i jadan i ne znam ni ja sama šta. Ali baš sam razmišljala o onome šta nam je naša draga profesorica iz etike rekla. Naime rekla je da kada si zaljubljen da ti ne vidiš mane te osobe, da misliš samo dobro o njoj, da ne vjeruješ u ono šta ti govore, a kada se odljubljuješ tek onda vidiš te mane. I šta god ljudi pričali o Njemu da je rekao ili napravio naravno da ja ne vjerujem jer ja ne vidim sada te mane. Te mane su sada ne primjetne. Ali eto ja sam sada sretna i to jakooo. I sitnica me može usrrećiti. Dečki iz razreda već vide da im ne ide u tome da me na živciraju, pa malo manje živciraju hehe. Zezamo se stalno. I tako. Idem uživati dok mogu, dok me ovo moje dobro raspoloženje ne prođe. Voli vas sve i ljubi vaša Del Blaine.
Post je objavljen 19.01.2010. u 09:24 sati.