Ovaj post je zamišljen kao odgovor na komentare iz prethodnog posta, te najprije zahvaljujem svima na posjeti i komentarima... @dražen je istaknuo kako on voli za, a ne protiv (pa sam shodno tome prilagodio naslov ovog posta), dok @semper contra ima dilemu kako dovesti ljude «k pameti», a da im se pritom ne oduzima sloboda, odnosno da ih se ne kažnjava za društveno nepoželjno ponašanje, te preporuča moju malenkost kao i posjetitelja njegovog bloga @Gordya za nobelovu nagradu za mir ako tu dilemu uspješno riješimo :)))... Međutim, taj «problem» se ne može riješiti, niti treba pokušavati... Upravo naši pokušaji da dovedemo ljude «u red» ili «k pameti» uzrokuju sve više nereda i destrukcije... Ja nikada ne pišem o tome kako mi trebamo «dovoditi ljude u red» niti za tako nešto nudim rješenja... Baš suprotno, ja pišem o tome kako ljude ne treba «dovoditi u red», kako za organizaciju ljudske zajednice vlast nije potrebna, dapače, ista je destruktivna... Ja pišem o tome kako su odnosi temeljeni na slobodi pravedniji od onih temeljenih na dominaciji, na nasilju... Organizacija i upravljanje zajednicom je nešto normalno i potrebito za funkcioniranje iste, ali ono što nazivamo vlašću nije potrebito... Vlast, odnosno država je potrebna kako bi se održavali hijerarhijsko-eksploatacijski odnosi, kako bi ljudi bili iskorištavani u cilju gomilanja bogatstva i održavanja moći vladajućih... U podijeljenom, neslobodnom, klasnom, eksploatacijskom društvu ljude je neophodno prisilno «dovoditi u red» kako bi se takav sustav održavao...
Sustav se temelji na eksploatacijskim odnosima, na oduzimanju ljudskih sloboda u interesu ostvarivanja profita... Gomile zakona koji se donose imaju svrhu uvesti red u nered koji takvi odnosi stvaraju... Policija i sudstvo koji trebaju provoditi zakone u cilju «održavanja reda» sami po sebi nisu politička vlast, ali su produžena ruka iste, u službi su održavanja sustava temeljenog na eksploatacijskim odnosima... Svi zakoni koje danas imamo za funkcioniranje ljudske zajednice su nepotrebni, suvišni... Koja je svrha kaznenog zakona?... Sprečavanje vršenja kaznenih djela?... Koja je svrha prekršajnog zakona?... Sprečavanje vršenja prekršaja?... Koja je svrha poreznih zakona?... Plaćanje poreza?... Niti jedan od ovih zakona ne ispunjava svoju svrhu, odnosno svaki je ispunjava u potpunosti... Paradoks?... Daleko od toga... Zakoni ne ostvaruju svoju svrhu uspijevajući riješiti problem vršenja kaznenih djela i prekršaja, niti uspijevajući spriječiti neplaćanje poreza, ali ostvaruju svoju svrhu uspješno «dovodeći ljude u red», onoliko koliko je to potrebno da se sustav održava... Nije bitno riješiti se kaznenih djela i prekršaja, kao niti «sive ekonomije» (niti je to moguće donošenjem i provođenjem zakona)... Bitno je uvjeriti mase da se čini sve što se može (donoseći nove zakone i gradeći nove zatvore) kako bi se «kriminalu» stalo na kraj... I dok god mase tu spiku puše sustav preživljava... Nije cilj služiti ljudima, nego je cilj uvjeriti ljude da im se služi kako bi ih se lakše iskorištavalo... To je cilj svake vlasti – održavanje eksploatacijskog sustava – a to nema nikakve veze sa ostvarivanjem pravde u međuljudskim odnosima...
Ako želimo pravednije društvo onda trebamo uspostaviti pravednije odnose, a glavna prepreka tome jest sustav naših sadašnjih vrijednosti koji kao takav služi interesima eksploatatora... Napuštanjem hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa napuštamo kulturu nasilja i stvaramo pretpostavke za izgradnju drugačijih odnosa u društvu... U sadašnjem sustavu kazna se smatra pravdom te služi da se prijestupnike «nauči pameti», da ih se «dovede u red»... Međutim, kazna nije pravda, već osveta koja počinjenu nepravdu ne ispravlja... Prijetnjama sankcijama u vidu oduzimanja slobode ili života i provođenjem istih, ne sprečava se nepoželjno ponašanje, jer odnosi u društvu (koji su glavni uzrok nepoželjnog ponašanja), ostaju isti... A hijerarhijsko-eksploatacijski odnosi se ne smiju mijenjati jer opstanak sustava ovisi o njima... Napuštanjem takvih odnosa vlast i država gube svoju svrhu...U zajednicama u kojima se odnosi temelje na slobodi i solidarnosti vlast je suvišna, a ekonomija koja se bazira na eksploataciji drugih je eliminirana čime se uspostavlja ekonomska ravnopravnost, dok je društveno nepoželjno ponašanje svedeno na minimum, jer se odnosi u zajednici ne temelje na nasilju, na ostvarivanju dominacije, odnosno na potrebi za stjecanjem dobara s obzirom na to da su ista dostupna svim članovima zajednice... Iako je teško za očekivati da se takva promjena društvenih odnosa može dogoditi u dogledno vrijeme, to ne znači da se trebamo pomiriti sa stanjem kakvo jest i prestati se zalagati za ostvarivanje pravednijih odnosa u društvu...
Vlast i država su, kao što sam već rekao, nužne za održavanje sadašnjih nasilnih, izrabljivačkih odnosa, a otkazivanjem poslušnosti vlastima napuštamo takve odnose i stvaramo drugačije... Ako se to dogodi masovno država prestaje postojati, a ljudi počinju organizirati nove zajednice na način kako to odgovara pripadnicima te zajednice... Stvaranjem malih zajednica u kojima se moć ne otuđuje u korist pojedinaca koji vladaju, već ostaje u rukama svih pripadnika zajednice, a koje bi kao takve međusobno bile povezane gospodarski i kulturno, bez centralne vlasti odnosno bez ikakve vlasti, ostvaruju se pravedniji odnosi jer pripadnici zajednice sami odlučuju o svojoj sudbini... Iako je svaka država organizacijski instrument kojim se održava vladavina kapitala te stoga u društvu nije moguće ostvariti pravedne odnose i gospodarsku ravnopravnost, moguće je međutim odnose poboljšati decentralizacijom... Lokalne zajednice u decentraliziranim državama uvijek su u povoljnijem položaju od lokalnih zajednica u centraliziranim državama... Decentralizacija može postati uvod ka napuštanju hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa i stvaranja pravednijih odnosa u društvu... Uz decentralizaciju, put ka uspostavljanju pravednijih odnosa bio bi otvoren i ukidanjem mnogobrojnih nepotrebnih zakona kojima se ljudima oduzima sloboda, odnosno pomoću kojih ih se kontrolira radi iskorištavanja...
Besmisleno je donositi zakone za koje znamo da će biti kršeni... Takvi zakoni su glupi i besmisleni jer ne ispunjavaju svrhu sprečavanja nepoželjnog ponašanja... Zakon koji nije besmislen i koji sigurno ispunjava svoju svrhu, a ujedno je i najpravedniji, glasi: - ništa nije zabranjeno... To ne isključuje postojanje pravila u zajednici, već se time postavlja osnovno pravilo po kojem zajednica funkcionira – poštivanje tuđe slobode ili «čini sve što želiš dok god ne ugrožavaš slobodu drugoga», a kada se tako nešto dogodi zajednica riješava nastali problem prvenstveno pokušavajući umanjiti nastalu štetu, odnosno, ako je to moguće nadoknaditi štetu žrtvi, a zatim na red dolazi procjenjivanje da li osoba koja je počinila štetu treba biti isključena iz zajednice ili ne, odnosno kako treba s istom postupati... Takvi su odnosi puno pravedniji jer u donošenju odluka neposredno sudjeluju svi članovi zajednice (konsenzus), ali kod ostvarivanja pravde ipak bi glavnu riječ imala oštećena stranka (ako takva postoji)... Vlast nije potrebna da bi se ostvarivala pravda, baš suprotno, vlast je sama po sebi nepravedna jer je sredstvo provođenja nasilnih (hijerarhijsko-eksploatacijskih) odnosa u društvu... Nasilje se suzbija napuštanjem hijerarhijskih odnosa... Kao što sam već spomenuo, u društvima u kojima vlada sloboda i ekonomska ravnopravnost nepoželjno ponašanje svedeno je na mimimum, za razliku od društava u kojima vladaju nasilni odnosi i u kojima je nasilje svakodnevica jer se na njemu temelji sama opstojnost sustava...
Našom civilizacijom, našim tzv. napretkom ne trebamo se ponositi... Ta naša bajna civilizacija izrasla je na krvi milijuna robova, kmetova, najamnih radnika i drugih pripadnika potlačenih klasa, a ista ta civilizacija predstavlja se kao napredak ljudskog društva, što je još jedna laž... Civilizacija nije posljedica težnje k napretku odnosa u ljudskom društvu radi postizanja opće dobrobiti, već je civilizacija nastala s ciljem stvaranja povlaštene grupacije ljudi koji ostvarujući vlast i moć žive na tuđi račun... Takvi nasilni odnosi u kojima su mase prisiljene raditi u korist stvaranja bogatstva nekome drugome uzrok su 99,9% svih devijacija u našem društvu... «Dovođenje ljudi u red», odnosno ostvarivanje moći, vlasti i dominacije nad istima stvorilo je autodestruktivan nered u kojem živimo već tisućama godina... Ali, zar nije naša moralna odgovornost uvesti red u zajednicu u kojoj živimo?... Naravno da jest... Samo što se red ne postiže prisilom... Naša moralna odgovornost leži u poštivanju tuđe slobode, a ne u «dovođenju ljudi u red»... «Dovođenje ljudi u red» ima svoju svrhu samo u ostvarivanju kontrole nad masama radi daljnjeg izrabljivanja, odnosno održavanja sustava ovakvim kakav jest... Pružajući otpor vlasti pružamo otpor nasilju i nepravdi otvarajući tako vrata našeg zatvora koja nas vode u slobodu, a time i k stvaranju drugačijih, pravednijih odnosa u društvu...
Post je objavljen 18.01.2010. u 16:25 sati.