Draga Daniela,
Zahvaljujem za Bethovenovu partituru i novosti iz tvoje dobrotvorne aktivnosti namjenjene dijeci ulica Manile.
Zalim sto je osobni stav na temu, kojeg sam ti nedavno poslao, ostao bez odgovora.
Stoga cu ovdje ponoviti neke njegove elemente.
Dobrotvorne organizacije tek su jedan od mnogobrojnih krakova savremene drustvene hobotnice koja vec posve obuhvata Globus, usisavajuci u svoju monstruoznu strukturu ne samo sokove dijece sa ulica Manile vec i cjelokupno podredjeno humano bice
Taj jedan njen krak u potpunom je skladu sa njenom cjelinom.
Nekad u sluzbi uzduvnog ventila, ponajcesce sretstvo da njime prodre u najdublje slojeve neunistive izvornosti humane savjesti, sto izbija iz zemljine utrobe poput neugasivog vulkana.
Druga uloga tog njenog sablaznjavajuceg kraka skrece pozornost na stablo kako bi se izbjegao pogled na zastrasujuce gutajucu dzunglu civilizacijskih stecevina, do kojih je danasnje covjecanstvo stiglo tehnoloskim razvojem i moguceg izobilja za sav zivot na zemlji.
Dobrotvorna pojava prvenstveno namjenjena opcem zasljepljivanju prisutnosti te drustvene hobotnicke nemani, isticuci njenu parcijalnost, njen blef lokalnog karaktera.
Dok mislimo na djecu Manile zaboravljamo cjelokupno stanovnistvo zatrpamo pod rusevinama Haitija, nevidjene robovske eksploatacije „Excomunitarija“ usred Berlusconijevog bestijalnog harema, stotine milijuna djece diljem svijeta uskracenog djetinjstva, oduzetog skolstva i razvojne djecije radostne igre, izrabljenih na cjelodnevnoj robovskoj proizvodnji lisene svakog ljudskog dostojanstva.
Hoce li danasnji covjek ostati tek jedan krhotni spomenik nekom svom buducem pokoljenju?!
Post je objavljen 18.01.2010. u 10:57 sati.