Pregled posta

Tko dolazi na večeru kod francuskog prdsjednika?

Od Lautrecovog cirkusa opet ništa.... Očito mi 'Netko' šalje poruku da moram u Albi. Ne znam kako drugačije objasniti da mi svaki put promakne .
E pa što se dogodilo s mojim planom da vidim izložbu Toulouse-Lautreca koja se prema jednom francuskom site-u održava baš sada u Parizu? Zakasnili su godinu dana s viješću...Izložba je bila 2009., a ne 2010. . Što je, tu je. No, Maxim's je imao nešto drugo zanimljivog; izložbu jelovnika sa službenih večera francuskih predsjednika u zadnjih stotinjak godina. Kako sam više nego uvjerena da na tako nečemu neću završiti, zašto ne baciti pogled kako se to priprema u državi, u ime ili za predsjednika koji je moćan, a čija je kuhinja umjetnost za sebe?

I odmah da vam kažem da je svjetlo bilo slabo i stakla preko jelovnika tako da su fotografije loše, ali ovdje nije bit u njima, nego u hrani .
Odmah se na prvi pogled vidi da su u davnija vremena, večere bile puno bogatije.
Ajme, kolika bih bila da sam se prije 150 godina rodila kao neka Carla Bruni, a da nisam mogla odolijevati, kao što ne mogu sada, raznim foie gras au naturel ili foie gras glacé Périgourdine ili...?!
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, na jelovniku je bilo 15 - 20 jela.
Ovako je Émile Loubet ugostio kralja Španjolske jedne godine,......a u nekoj drugoj prilici su se španjolski kralj i neki od predsjednika gostili uz ovo....Rekla bih da je Alfonso XIII jako volio melone glacé au Porto .
Loubetov prethodnik, Félix Faure je uživao u životu u svakom pogledu. Ne znam što je bilo posluženo u Parizu 1896. kad ga je posjetio ruski car Nikolaj, ali mu je ovaj u Petrogradu uzvratio bogatim jelovnikom.Je li Félix jeo premasnu hranu ili je u pitanju bilo nešto drugo, ali kažu da je umro u 58, vrlo sretan od moždanog udara u rukama svoje tridesetogodišnje ljubavnice.
Oko tridesetih se broj jela smanjio na desetak pa je Gaston Doumergue slavio ovako u Alžiru...Pedesete su vidjele prepolovljeni jelovnik u odnosu na trideset pa su Trumanovi imali jednostavnu večeru......s jako dobrim vinima.
Iako nisu imali na listi Dom Perignon, sumnjam da su Kennedyjevi imali primjedbi......kad ih je ugostio de Gaulle.
Bilo je tamo puno jelovnika i, kao i u svemu drugome, vidi se da je svako vrijeme nosilo svoj dizajn. Više - manje svaki paše uz gosta, ali mi nije jasna veza između Arafata i poljskog cvijeća ...Nekako mi se čini da su od svih eksponata Louvrea, mogli naći i nešto primjerenije. No, možda ja nešto ne znam....
Za razliku od toga, ovaj Degas mi savršeno paše na jelovnik za večeru s Indirom Gandhi.......kao i ovaj za Raniera i Grace od Monaca...
A kakvi su bili oni prvi jelovnici iz 19. stoljeća?
Izrađivali su se u Lyonu na svili. Tada je uz večere bio organiziran i glazbeni program ...
Mijenjaju se francuski predsjednici i njihovi gosti, mijenja se količina hrane i dizajn jelovnika na službenim večerama, no, jedna stvar je skoro pa stalna. Bez obzira na to dolazio Bush, car Nikolaj, Putin, ili kraljica Elizabeta II, postoji nešto što će se skoro uvijek naći na večeri kod francuskog prdesjednika.
To je, Mesdames et Messieurs, njezino kraljevstvo foie gras !
Jedni od rjeđih koji je nisu imali su nogometna reprezentacija na primanju kod Chiraca 2006. Oni su imali najčudniji jelovnik po sastavu; čak i nešto s curryjem. Nadam se da im je to samo bila kazna za izgubljeno finale Svjetskog prvenstva.... . Jer, oprostite na mojoj konzervativnosti, ali cuisine française mora ostati cuisine française i bilo bi svetogrđe mijenjati je s utjecajima indijske kuhinje.

Post je objavljen 19.01.2010. u 02:25 sati.