Ovdje donosim nekoliko ulomaka iz knjige Osamljenost dr. Tonyja Lakea koji su mi se učinili zanimljivima:
...
3. SRAMEŽLJIVOST
Sramežljivost obično pogoršava osamljenost. Prema tome, prvi je korak: dopustite ljudima da vam pokažu kako vas razumiju i kako vam žele pomoći. Pomaže i ako priznamo da smo sramežljivi.
Razmišljajte o tome ovako: ako se bojite visina, a morate prijeći visoki, uski most, najviše će vam pomoći osoba koja se i sama boji i uspije prevladati svoj strah da bi vama pomogla. No, morate priznati da se bojite kako bi i ta osoba to priznala vama. Nađite nekog starijeg i osjetljivijeg i jednostvano mu priznajte, mirno i bez uzrujavanja, u čemu je problem. Kad se poslije nađete na npr. zabavi, sjednite pokraj takve osobe i ostanite u njezinu društvu dok ne steknete samopouzdanje i ne počnete sami uživati u tome kako se drugi dobro zabavljaju. To će vam pomoći da prebrodite neodoljivu želju da pobjegnete i da se više nikada ne pojavite u tom društvu. Činjenica da sjedite pokraj nekoga tko zna da ste sramežljivi i to prihvaća pomoći će vam da se smirite dok ne prevladate prvotnu paniku i ne počnete i opuštati.
Stvarno težak slučaj sramežljivosti može vas lišiti mnogih stvari. Onemogućuje vas da izlazite, a ako i uspijete dogovoriti neki izlazak, može vas spriječiti da tamo stvarno i dođete prije nego što bude toliko kasno da više nema smisla niti ići.
4. POBOLJŠANJE KOMUNIKACIJE
Različiti tjelesni pokreti važni za komunikaciju jesu:
1) način na koji hodamo, stojimo ili sjedimo
2) izraz lica i načini na koji se mijenja (najvažniji je osmjeh i kontakt očima!)
3) geste
4) koordinirani tjelesni pokreti koji se ponekad nazivaju "popratni" ili "usklađeni" pokreti (sa sugovornikovim pokretima).
Najvažnije je ne zaboraviti da su neuspjesi važni. Spoznaja da smo pogriješili omogućuje nam da pogreške ispravimo. Pogreške nam pomažu pri učenju.
5. MLADI I OSAMLJENI
Važno je da s nekim možete podijeliti dobre, svakodnevne stvari od kojih se život sastoji. Onaj s kim možete popričati mnogo više vrijedi od onoga koji će s vama plakati.
Čini se da su samci, posebno neženje u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim, često najosamljeniji ljudi u cijelom gradu, možda osamljeniji i od mnogih staraca koji se bar mogu prisjećati uspjeha i doživljaja iz svoje prošlosti.
6. OSAMLJENOST I SREDNJE GODINE
Uzroci osamljenosti:
1) najčešće unutar braka – partner ne razumije nas i naše potrebe
Svima je potrebno da nam život ima smisao, a taj je zahtjev rijetko zadovoljen trčanjem za materijalnim dobrima. Bitan je osjećaj da smo napravili najbolje što smo mogli i da smo taj osjećaj podijelili s nekim kome je do toga stvarno stalo. Društveni, intelektualni, emocionalni i spolni razvitak čine dio toga. Nije dovoljno živjeti ako ne možete biti to što jeste.
2) Još od djetinjstva nas muči koliko zapravo vrijedimo kao ljudi, kako smo postali to što jesmo, koji je smisao života. Život je pozitivan i dobrodošao dar koji je sada vaš. Mnogi koji život prihvaćaju kao dar nalaze nove načine izražavanja kreativnosti – slikanje, muziku, ples ili poeziju i njihovi talenti procvjetaju. Nažalost, mnogi samo uzmu lijekove za smirenje i problem ostave neriješen.
7. LJUDIMA TREBAJU LJUDI
Osamljeni ljudi ne znaju dijeliti jer nemaju s kim ili jer su zaboravili iskoristiti nove prilike. Budući da nisu ispunjene osnovne ljudske potrebe za toplinom, udobnošću, razumijevanjem i izražavanjem osjećaja, osoba pati. Te se potrebe mogu ispuniti samo u odnosu prema drugim ljudima. Međusobno ophođenje nužno za zdravlje u slučaju osamljenosti nije ostvarivo, a sama bolest razara kapacitet da se ikad i ostvari.
Zbog toga se liječnici osjećaju prilično nemoćnima. Nema načina da vam oni osiguraju ljubav i brigu koji su vam jedino potrebni. Njihovi lijekovi neće ublažiti problem nego samo uočljive tjelesne simptome.
Ljudi mogu savršeno sretno živjeti kao jedinke bez redovitih spolnih odnosa, no više neće biti zdravi ako se ne ispuni njihova potreba za ljubavlju i razumijevanjem kao i potreba da vole i razumiju druge. U tom smislu ljudi su ljudima potrebni. Potrebni su im za obostranu ljubav kao djeca, roditelji, bake i djedovi, supružnici ili ljubavnici.
Istraživači su otkrili da depresivni ljudi znatno slabije kontaktiraju očima nego što je uobičajeno. Vrlo osamljeni ljudi sami sebe smatraju neprivlačnima, a to se njihovo uvjerenje prenosi na ponašanje koje stvarno postaje sve neprivlačnije i obeshrabrujuće. (npr. čovjek nije ponosan na svoj izgled, loše je obrijan, zamrljan i zapušten, ljudi se zaista moraju potruditi da duže zadrže pogled na njegovu licu). Svaka sljedeća faza osamljenosti sve više onemogućuje komunikaciju.
...
10. POZNAJETE LI SE?
Kao prvo, otkrijte zašto tako reagirate? Osamljenost djeluje tako da svi osobni izvori vaše ličnosti gube vrijednost.
Na koji vas način osamljenost frustrira?
Što od života očekujete, a ne dobivate i zašto mislite da biste to trebali dobiti?
Čime ste to zaslužili?
Vaša očekivanja nisu uvijek ispunjena, no jesu li to stvarno vaša očekivanja ili možda nečija tuđa? Da li su stvarna?
Vrlo često odrastemo nastojeći drugima ugađati. Kome to želite ugoditi?
Kao drugo, shvatite da osamljenost nije isto što i biti sam ili živjeti sam. Ako živite sami morate preuzeti odgovornosti koje biste možda radije prepustili nekom drugom, no ako se vi o njima ne pobrinete, bit će zanemarene. Povremeni ispadi unutar četiri zida neće nikome štetiti. Potreba da ponekad budete sami tipično je ljudska. Najvažniji dio svakoga od nas uvijek će biti sam. Osamljenost je bolest i jedan od njezinih simptoma je da stvari gube svoju stvarnu veličinu. Prvo izgubite predodžbu o vlastitoj vrijednosti. Bolest će vas nagnati da odbacite druge, jer vas oni neće cijeniti više nego što cijenite sami sebe.
Treće, prihvatite druge ljude. Koliko god bili osamljeni, prihvatite svaki znak prijateljstva i uzvratite na isti način. Nekim ljudima pomaže ako shvate da ne mogu voljeti druge dok ne zavole sebe, odnosno, dok ne prihvate da se i njih može voljeti.
10.1. Što je "tendencija ka samouništenju"?
Bijes funkcionira suprotno od straha. Dok strah i bijeg čuvaju vašu vrijednost, štiteći vas od podređene situacije, bijes postiže istu svrhu zadržavajući vašu vrijednost, a umanjujući vrijednost drugih ljudi u danoj situaciji. Ako njih ponizimo, mi ostajemo na vrhu.
Razmotrite ovu pitalicu. U jednoj ruci imate novčanicu od pet funti, a u drugoj novčanicu od jedne funte. Kako možete novčanicu od jedne funte učiniti vrednijom od one od pet funti? Tako da novčanicu od pet funti uništite. Ako je poderete i spalite, bit će bezvrijedna. Bijes i agresija su načini da smanjimo vrijednosti drugih ljudi spram naše vrijednosti.
Ponekad su reakcija bijega i borbe u sukobu unutar iste osobe i tada nastaje treći oblik reakcije na krizu. To je reakcija sleđivanja. Zabrinutost je drugi oblik sleđene reakcije. Mi zapravo ništa ne poduzimamo u pogledu krize, nego samo brinemo. Briga često tjera ljude da se svuda i svakome obraćaju za pomoć i savjet koji im kasnije ne treba. I sleđivanje je, kao i strah i briga, u nekim trenucima odgovarajuća reakcija. Može se izraziti kao: "Prekinite sa svime na tren! Moram razmisliti!". Ne poduzeti ništa znači da bar ne nanosimo štetu. No, kao i kod borbe ili bijega, i sleđivanje može, na duže razdoblje, biti samouništavajuće, premda, na kraći rok, čuva našu vrijednost. Ono je čuva tako što je zaledi i to ne može biti trajno, jer događaji izvan naše kontrole opet mijenjaju situaciju.
Postoje dva rješenja:
1. ljubav
Ljudi dopuštaju da ih ljubav odledi kada bi se po svim svojim instinktima najradije sledili. Ljubav je jedini način kojim ljudi stječu stalnu vrijednost jer ljubav vrednuje sve što oni jesu, a ne što rade. Dok god nastojimo da nas drugi vole zbog onoga što radimo, to se svodi na samokontrolu pa nismo u stanju dijeliti radost da volimo i budemo voljeni. Svatko mora biti dovoljno voljen da bi prošao djetinjstvo, jer nedovoljno ljubavi izaziva strah i bijes.
2. opstati
Ovo ograničuje ljubav koju osjećamo za druge i kontrolira njeno iskazivanje. Živimo u svijetu u kojem se ljudi posve kontroliraju u načinima iskazivanja ljubavi. Svuda oko nas ljudi se ne usuđuju dati previše, ne usuđuju se previše niti uzeti. Oni nekako opstaju. No, ako ne dajemo, kako možemo primati? I što drugo možemo dati osim sebe samih?
Izvor: Dr. Tony Lake: OSAMLJENOST, Obiteljska psihološka biblioteka, Mladinska knjiga Zagreb, 1992.
Post je objavljen 16.01.2010. u 00:03 sati.