Na stranici Ordinacija.hr, čitala sam zgodan tekst o istraživanju koje je proveo tim psihologa sa Sveučilišta u Teksasu, na oko 4.500 ispitanika, koji su odgovarali na upitnik.
Odgovarali su o svojim sklonostima u pet područja: otvorenost, samosvjesnost, ekstrovertiranost, prijatnost i neurotičnost. Svaki od njih je morao navesti voli li više mačke, pse, obje vrste ili nijednu.
Rezultati istraživanja su pokazali da su oni koji više vole pse društveniji, uslužniji, ekstrovertirani, društveniji i prijatniji, dok su ljubitelji mačaka neurotičniji, otvoreniji, kreativni, filozofski nastrojeni i netradicionalni „Ako volite mačke, morate voljeti stvari koje postoje same za sebe: mačke vode svoj život, ne ovise nužno o vama, dok psi žive za vas.“ D.Bessler (veterinar).
Volim čitati razna istraživanja psihologa… često se nasmijem pretjeranom generaliziranju i svrstavanju pojedinih skupina u kalupe… no ovi su me rezultati potakli na razmišljanje.
Od najranijeg djetinjstva moj život su obilježile i obogatile mnoge životinje. Do otprilike unazad 7 godina, moj odgovor na pitanja iz ovog teksta bio bio da više volim pse. Mačke su oduvijek bile prisutne… tu negdje…. ali nikada s njima nisam ostvarila prisniji odnos. Dok je moj odnos sa psima bio potpun, prijateljski, čak se radilo o prečvrstom vezanju… pa su naši rastanci bili prilično dramatični…. toliko su me izbacivali iz emotivne ravnoteže, da sam se o tome bojala razgovarati s drugima, kako me ne bi proglasili ludom.
Tada je došla moja Astra. Ona i ja se volimo jako…. ali od prvog dana sam u taj odnos ušla s rezervom, podigla zid… iz straha da se ne ponovi bol zbog odlaska njenog prethodnika. Svaki moj boravak na dvorištu je obavezno u njenom društvu…. a posebno uživamo u šetnjama. Uvijek joj pričam i postavljam pitanja… a ona odgovara nekim čudnim mrmljanjem…. a naše razgovore moramo skrivati pred drugima… da mene ne odvedu na psihijatrijski odjel.
Uz ljubav i jedan tih i miran odnos koji imamo, ja joj nisam na prvom mjestu. Više je vezana za ostale ukućane… a to je isključivo moja krivnja… strah od prečvrste veze.
I dok sam se tako čuvala od novog prečvrstog vezivanja za psa…. klinci su mi u kuću donijeli malog crnog mačića Peru. Uffff… kako sam bila ljuta. Penjao se po zavjesama, rušio mi teglice sa cvijećem…. zaskakivao me iz zasjede, tako da sam ljeti na nogama imala krvave ožiljke njegovih ogrebotina, a koje su bile rezultat njegove igre. Ja sam se ljutila…. a on se iz dana u dan sve više zavlačio pod moju kožu. Danas je to veliki crni mačak…. koji briše cape u otirač kad ulazi u kuću, koji sa mnom „razgovara“, koji na poziv moje ruke hoda na zadnje dvije noge. Razmažen je u prehrani…. drzak je, svojeglav i „gazda“ je na dvorištu. Tu je i crna mačka Štefica, njegova kći. Nju sam razmazila od prvog dana…. a o kakvim se tu maženjima radi, to je nemoguće opisati. Još je puno mačaka na mom dvorištu… sve one redovito jedu, uživaju s ostalim životinjama na dvorištu, spavaju na tavanu… i ne ulaze u kuću. No Pero i Štefica su nešto drugo. Sve svoje životinje volim… ali na njih sam najslabija… kao i oni na mene. S nikim od ukućana nemaju tako blizak odnos kao sa mnom… i kad god naprave neku glupost, ja sam kriva… jer sam ih razmazila.
I sada, kad pročitam ovo istraživanje….zaključujem da je moj odnos prema životu u mladosti bio pseći. Živjela sam za druge i hranila se ovisnošću o drugima. Davala sam u mnoge odnose od sebe sveeee, poput najvjernijeg pseta… i boljelo me kad nisam osjetila tu vrstu odanosti s druge strane. Taj nesklad je često bio uzrok boli. I onda se desio neki KLIK….koji mi je pomogao. Tek kada sam ljude počela doživljavati na „mačji“ način: „Ako volite ljude, morate voljeti stvari koje postoje same za sebe: ljudi vode svoj život, ne ovise nužno o vama, ali ni vi o njima“, ta bol je nestala i ja se osjećam odlično.
Znala sam da mi životinje znače puno… a eto… danas sam skužila da su mi tiho pomagale u učenju nekih važnih životnih čarolija…
Blogeri… da li više volite pse ili mačke? Možete li se prepoznati u ovom istraživanju?
Post je objavljen 17.01.2010. u 14:08 sati.