I baš kad pomislim zadnji je to stih;
dah duše zabilježen na papiru
i da ću poslije njega postati tih
poput onih što u sjaju umiru.
Iz misli prene me trag znatiželjnih
što na žalu „sna“ traže avanturu;
u dodiru usana zaljubljenih,
tražeći sebe i svoju Lauru.
U pijesku stope takvih sudbina
vas lutalica što kroče tišinom,
mame me da izronim iz dubina;
kao val okićen bijelom pjenom,
što se valja iz dalekih daljina,
želeći ispuni stope modrinom.
................................
Post je objavljen 16.01.2010. u 23:44 sati.