Dani su prolazili i uskoro je došao taj kad su me pustili na kućnu njegu. Tom je ustao rano ujutro samo kako bi došao pomoći mi spakirati stvari. Čudno za njega jer on nikad ne ustaje prije 11, možda pola 12. Ni ja nisam bila u potpunosti budna kada je pokucao na vrata.
-Hej.-, pročitala sam mu s usana. Ušao je, prišao mi i poljubio me. Slušala sam glazbu već par minuta. Izvukao mi je jednu slušalicu iz uha i stavio ju u svoje uho.
-Što slušamo?- počeo je drmati glavom. Nasmijala sam se.
-MCR! Kako to ne znaš?- počela sam se igrati s jednom njegovom pletenicom. Nasmješio se pogledavši u moje prste.
-MCR? Što je to?- napravio je neku čudljivu facu. Širom sam otvorila usta i primila se za prsa. Pravila sam se uvrijeđenom.
-Moj mladiću.-, zacmoktala sam, a on se nasmijao. -My Chemical Romance, sramoto jedna. Nećemo nikom reć da to nisi znao.-, smijala sam se cijelo vrijeme. Nisam mogla izgledati nimalo ozbiljno.
-Aha, oni su to...-, odmahnuo je glavom i nasmješio se. -Ček...tko su oni ono?- podigao je jednu obrvu. Udarila sam ga po ruci.
-Joj, kad te tresnem. Gerard, nadam se da nikad nećeš ovo doznat.-, pogledala sam u strop.
-Zar je on neki Bog?- Tom mi se rugao i oponašao me.
-JE! On JEEEE Bog.-, podigla sam ruke u zrak.
-Udarilo ti u glavu ovo vrijeme?- pitao me i zagrlio oko pasa iako sam još sjedila na krevetu.
-Ne, tebi očito je. Sprdaš se sa MCR ispred MENE! Kako te nije strah?- nasmješila sam se. Položio je glavu na moje rame. Prošla sam rukom kroz njegovu kosu.
-Ne bojim se. Kad sam s tobom, ne bojim se.-, rekao mi je smireno.
-A čega se ti to inače bojiš, ha? Pa imaš skoro dva metra.-, nasmješila sam mu se i poljubila ga u obraz.
-Bojim se što će biti sutra. Budim se sa strahom. Svako jutro.-, otkrenuo je glavu.
-E pa ja ću ti reći što će biti sutra.-, pogledao me svojim toplim smeđim očima. Očitala sam nekakav teret u njima, nešto čega se on ne može riješiti.
-Što?- blago se nasmješio.
-Kad se probudiš, ja ću ležati pored tebe. Onda ću ti spremiti doručak. Samo ono što ti voliš.-, nasmješila sam se.
-Sushi...-, oblizao se.
-Da, preparirat ću ribu za tebe. Naravno, nije mi problem.-, nasmijao se.
-Hoćemo onda u šetnju?- pitao me.
-Evo, ovako. Radit ćemo sve što ti hoćeš. Jel može?- očajnički ga želim oraspoložiti. Nešto mu reći, ili nešto učiniti samo da prestane biti tako prokleto tužan. Blago se nasmješio. Pogladila sam ga po licu. Zatvorio je oči i nasmješio se.
-Ajde, mrgo. Pomozi mi da spakiram sve ovo. Ti si to donio, ti nosi i natrag.-, nasmijala sam se. Istina je da je on donio svu moju odjeću tu u bolnicu. Uskoro smo počeli pakirati stvari. Vjerojatno bismo brže završili da nisam Tomu dala da pakira donje rublje. Ne znam što mi je bilo. Kad smo se spakirali, otišli smo do mog liječnika jer sam morala potpisati neke dokumente. Dao mi je otpusno pismo i tablete, pa smo uskoro mogli krenuti. Kad smo dizalom sišli u podzemnu garažu na parkirnom sam mjestu vidjela Audi.
-Dao si ga popraviti?- pitala sam ga.
-Aha. Spreman je za novo drvo.-, nasmješio se i primio me za ruku. Isprepleo je svoje prste s mojima. Nježno sam ga pogledala. Lagano smo došetali do auta i on mi je otvorio vrata. Sjela sam unutra i zavezala se. On je isto ušao i upalio je motor. Upalio je.
-Impresivno.-, nasmijala sam se.
-Aha, može i ovo!- rukom je pomaknuo mjenjač. Zapljeskala sam i on se nasmijao. Vozili smo se kroz grad i pričali o glupostima, većinom potpuno ne važnim stvarima. Kad smo stigli pred kuću parkirao je auto u garažu. Izašli smo van. Bacio mi je ključeve kuće i rekao da uđem unutra, morao je promijeniti onu tekućinu za brisanje stakala. Otključala sam vrata i ušla u kuću. Bila je tako lijepo sređena. U zraku se osjetio miris sredstava za čišćenje. Sve je bilo puno zumbula, mojeg omiljenog cvijeća. Zumbuli su imali tako specifičan miris, osjetio se u cijeloj kući. Bilo ih je zaista mnogo. Kako sam u ruci držala svoj kovčeg, produžila sam do spavaće sobe kako bih ga tamo ostavila. Prozor je bio otvoren i soba je bila ispunjena svježinom. Na krevetu je bila nova posteljina. Čisto bijela. Pored kreveta su sada bila dva noćna ormarića, jedan s lijeve, a drugi s desne strane. Kada sam otvorila ormar, na lijevoj strani su uredno bile posložene moje majice na prvoj polici, hlače na drugoj polici, suknje na trećoj polici... Gotovo sva moja odjeća bila je tu. Zar je on to mene preselio? Vratila sam se u dnevni i otišla do kuhinje. U hladnjaku se nalazilo moje omiljeno piće i moja omiljena čokolada. Na šanku je također stajala moja šalica s natpisom Pazi, grizem. Nasmijala sam se. Otišla sam u kupaonicu. Tamo je u ormariću bila boca mog šampona. Pored njega je bila boca regeneratora te maska za kosu. Nasmješila sam se i zatvorila ormarić. Vratila sam se u dnevni i sjela na kauč čekajući Toma. Uskoro sam čula otvaranje vrata. Ustala sam se. Bio je to on.
-Hej. Nisam mogla ne primjetiti svoje stvari.-, nasmješeno sam rekla. Pogledao me i otresajući ruke s njih skinuo prašinu, vjerojatno onu koju je pokupio na autu.
-Da, uzeo sam si slobodu i prenio neke stvari. Ljutiš se?- zaškiljio je.
-Ne, zašto bih? Primjetila sam i da je sve puno zumbula. I vidim i da si spremao.-, nasmješila sam se.
-Aha. Mislim, teoretski nisam ja pospremao, ali ja sam platio, tako da se to računa kao da sam ja. A zumbule sam danas donio od mame. Ona ih ima cijelo čudo. Znam da ih ti obožavaš, pa sam ih donio puno.-, nasmješio se gledajući uokolo.
-Baš je super.-, prišla sam mu. Zagrlio me.
-Obožavam te grliti. Tako si mala i mekana.-, nasmijao se.
-Nisam ja plišani medvjedić.-, naslonila sam glavu na njegova prsa. Promrmljao je nešto i poljubio me u obraz.
-A sad... Što bi ti htjela raditi danas?- pitao me.
-Ne znam...-, nasmješila sam se.
-Mogli bismo naručiti nešto i ostati doma cijeli dan, što kažeš?- nasmješio mi se.
-Može. Ali onda sutra idemo šetati.-, primila sam ga za ruke.
-Može.-, nasmješio mi se. Prišao mi je i stavio jednu ruku pod moja koljena, a drugom mi pridržavao leđa. Podigao me, a ja sam obavila ruke oko njegovog vrata. Nasmješio se i poljubio me. Prenio me je do spavaće sobe gdje me položio na krevet.
-Ja znam da bi ti išla svugdje i svašta radila, ali doktor kaže da moraš ležati još jedan dan. Imamo TV tu, ja ću nam naručiti ručak i bit će nam super.-, pogladio me po licu i kosi.
-Ok. Ja tebe slušam jer sam se skroz isključila kad je govorio o tim zdravstvenim glupostima.-, nasmješio se.
-Ja sam sve čuo. Imaš ove tablete za bolove.-, izvadio je tablete iz džepa jakne. - Ove tablete su ti za...-, ponovno sam se isključila, nisam si mogla pomoći. Blijedo sam piljila u njega i smješkala se kao missica, izgledala sam blago rečeno tupavo. On je trkeljao i trkeljao, a ja sam bila u svom svijetu.
-Ljubavi, opet si se isključila.-, trznuo me.
-Ne, nisam dragi. Sve ja slušam.-, primila sam ga za ruku.
-Aha... Što sam zadnje rekao?- nasmješio mi se.
-Pa...da su ovo tablete za...-, zamuckivala sam.
-E, pojma nemaš.-, nasmijao se. -Nemaš blage veze o čemu sam ja govorio. Ljut sam.-, i prekrižio ruke na prsima.
-Na mene? Ali ljubavi... Pa nemoj takav biti... Ja se isključim samo kad se radi o tabletama, inače te sve slušam. A oprosti mi.-, kleknula sam na krevetu i primakla mu se. Pogledao me sa smješkom.
-A molim te, oprosti mi.-, poljubila sam ga.
-Ne, još sam ljut.-, slegnuo je ramenima.
-A sad?- poljubila sam ga i sjela mu u krilo. Primio me za leđa i uzvratio poljubac. Tako smo dosta dugo sjedili na, usudim se reći našem krevetu i ljubili se.
-Pojest ću te. Gladan sam.-, nasmješio mi se kad smo se napokon odljepili jedno od drugog. -Ti nisi?-
-Jesam malo. Što ćemo jesti?- pogledala sam ga.
-Pizza?- pitao me.
-Može.-, rekla sam.
-Ok, ja ću vegetarijansku, a ti mješanu, jel tako?- ustao se.
-Da.-, veselo sam odgovorila.
-Super. Ti samo lezi i odmaraj, eto mene za par minuta.-, rekao je i izašao iz sobe. Ostavio je ipak otvorena vrata. Za nekoliko minuta vratio se natrag.
-A sad. Gdje smo ono stali?- rekao je i legao na krevet iznad mene. Ipak, nije bilo nekog skidanja odjeće. Jedino je skinuo jaknu. Mazili smo se sve dok nije zazvonilo zvono na vratima.
-E, bolje mu je da je to pizza frajer.-, nasmijala sam se toj izjavi. Otišao je otvoriti vrata. Čula sam drugu osobu i Toma kako razgovaraju. Nakon nekoliko minuta vrata su se zatvorila i Tom se vratio u sobu.
-Bio je on.-, nasmješio se.
-Jeej...-, djetinjasto sam rekla.
-Idemo jest. Jebote, umrijet ću od gladi!- prišao mi je kao da će me ponovno podići.
-Mogu hodati, ne moraš me nositi po kući.-, nasmješila sam se primivši ga za lice.
-Moram.-, zločesto se nasmješio i podigao me. Nasmijala sam se i ponovno obavila ruke oko njegovog vrata. Prenio me do kauča. Na stoliću ispred je bio naš ručak. On je otišao po onu rezalicu, a ja sam za to vrijeme otvorila kutije. Sve smo pojeli.
***
Bili smo u dnevnom boravku i gledali neki film na TV-u. Ja sam ležala s glavom u njegovom krilu jer je on sjedio. Prstima je prolazio kroz moju kosu. Okrenula sam glavu prema njemu. Gledao me.
-Što je?- nasmješila sam se.
-Ništa.-, i dalje me gledao.
-Zašto me tako gledaš?- sramežljivo sam otkrenula pogled.
-Kako?- pogladio me po licu.
-Tako...kao da sam Kineski Zid ili neko drugo svjetsko čudo...-, nasmijao se.
-Ti si moje čudo.-, nagnuo se prema meni i poljubio me.
-Ok, što hoćeš?- nasmješeno sam pitala kad me napokon pustio.
-Ništa. Zašto misliš da bih išta htio?- napravio je uvrijeđenu facu.
-Ajde, gukni golube. Predobar si, sigurno nešto hoćeš.-, zgrabila sam jednu njegovu pletenicu.
-Znaš...Ovaj film je stvarno dosadan. Ajmo ubacit DVD...-,
-Tom, po posljednji put. NEĆU gledat Brunu s tobom. Točka.-, nasmješila sam se.
-Ali zašto? Pa to je baš dobar film.-, pogladio me po kosi.
-To je jedan od najglupljih filmova ikad. IKAD!- pogledala sam ga.
-Dobro.-, rekao je i naslonio se. Okrenula sam očima. "Tako ću ovo požalit...", pomislila sam.
-Ajde stavi ga.-, povukla sam ga za rukav.
-Stvarno?- ponovno me pogledao onim svojim pogledom.
-DA! Prije nego se predomislim. A mogla bih, zaista!- lagano sam ga trknula laktom. Otišao je po DVD i gledali smo taj glupi film. Toliko je glup da si čovjek ne može pomoći. Jednostavno se mora smijati. Približio mi se i počeo me ljubiti. Zagrlila sam ga oko vrata. Uskoro se to pretvorilo u poprilično divlje žvaljenje. Znam da sam još pod navodnicima ozlijeđena, ali jednostavno mi je prijalo. Sjela sam mu u krilo i okrenula se prema njemu. Promumljao je nešto i stavio ruke na moje dupe. Počeo me ljubiti po vratu. Uzdahnula sam. Nasmijao se.
-Samo da te pitam nešto. Što to ima u mom vratu?- pomakla sam kosu na drugo rame.
-Mm...ima nešto.-, promrmljao je i vratio se mom vratu. Sjedila sam tako dugo u njegovom krilu dok se on zabavljao mojim vratom povremeno škicajući film. Onda me zagrlio. Počeo je trljati svoj obraz uz moj. Bilo je tako čudno, a opet tako ugodno.
-Nemoj me više nikad ostaviti.-, čvrsto me je zagrlio.
-Neću. Što ti je?- začuđeno sam ga pogledala. Zabio je glavu između mog vrata i ramena. Počela sam ga gladiti po glavi.
-Jesi dobro? Jesi se smirio?- naslonila sam glavu na njegovu. Čvrsto me zagrlio.
***
Već je bilo vrijeme za spavanje. Otišli smo u spavaću sobu (čitaj, odnio me u spavaću sobu) i legli u krevet. Ja s lijeve, on s desne strane. Na mom noćnom ormariću nalazila se knjiga Divlji konj. Jedna od meni omiljenih knjiga.
-Kako si znao?- uzela sam knjigu u ruke i pogledala ga. Upravo je skidao majicu.
-Tai mi je rekla.-, nasmješio mi se. Knjiga je bila prevedena na njemački. Legao je pored mene i obgrlio me jednom rukom. Naslonila sam glavu između njegove ruke i prsa.
-Ja nemam pojma što je tako dobro u toj knjizi. Čitao sam malo. Ono, glavni lik je konj!- nasmijao se.
-Ma neee.-, odvratila sam. -Glavni lik je konj, ali svi vide da se zapravo radi o mladoj osobi. Cijela je knjiga velika metafora. Nije to konj. To je čovjek. A čovjeka kao čovjeka imamo u konjokradici i Gospodaru. Dakle, ta je mlada osoba okružena dobrim i lošim ljudima, a uz sve to mora pronaći pravi put. Knjiga je jako zanimljiva.-, gledao me kao da nisam normalna.
-I to sve vidiš iz konja?- podigao je obrvu.
-Uhm...da.-, nasmješila sam se. Poljubio me u kosu i uzeo mi knjigu iz ruke. Otvorio ju je i počeli smo čitati. Stranice su samo prolazile. Uskoro smo došli do dijela kada ga je Gospodar odveo.
-Ovaj mi se dio sviđa. Sve dok mu ne povjerujem, ja ću ga se bojati.-, pročitao je zadnju rečenicu poglavlja. Zamislila sam se. Možda je tako i kod nas dvoje. Uskoro nam je čitanje dosadilo. Zatvorio je knjigu.
-Lezi na mene.-, rekao mi je i rukom pokazao.
-Dobro.-, rekla sam i legla na njega. Zagrlio me. Pustila sam da otkucaji njegovog srca poptuno obuzmu moje tijelo. Počeo me milovati po leđima. Pogledala sam ga lagano se podigavši prema njemu. Gledao me i ja sam njega. Polako sam se počela približavati njegovim usnama. Zatvorila sam oči i prislonila svoje usne na njegove. Bile su tako tople. Primio me rukama za glavu i ubacio mi jezik u usta. Kad smo se prestali ljubiti neko sam vrijeme ostala u tom položaju. Disao je duboko i držao me za glavu. Stavila sam ruku na njegova prsa i oprezno njome prošla od prsa do trbuha. Uzdahnuo je. Ponovno sam ga poljubila. Ovaj puta divljije. Rukom je prošao po mom struku i zavukao ruke pod moju potkošulju. Svukao ju je. Ja sam njega isto skinula. Okrenuo se i sada me je ljubio po licu, vratu, ramenima... Uspravili smo se i sjeli. Zagrlio me.
-Ja sam kriv. Hoćeš li mi ikada oprostiti?- nije me mogao pogledati. Čvrsto me je zagrlio.
-Nisam ti ni zamjerila.-, šapnula sam mu u uho. Nasmješio se i polegao nas na krevet. Na kraju sam legla na njega. Zagrlio me.
-Nitko ti nikad više neće nauditi.-, pogledao me.
-Znam.-, položila sam glavu na njegova prsa. Poljubio me u kosu i zaspali smo zagrljeni.
Post je objavljen 16.01.2010. u 22:46 sati.