Marketing
Prvi let
Bilo nas je strah.
Do sad se nisam bojala leta, ali prvi put s njom... ne mogu ni opisati kakve su mi gluparije prolazile kroz glavu.
Nasa je kci pametnija od svojih roditelja i odrzala nam je lekciju 
Uzivala je u putovanju!
Avion je bio krcat mladih, bezbriznih sretnika koji su krenuli docekivat Novu godinu u London i nas nekoliko ispacenih prtljagom prenatrpanih roditelja s malom djecom. Gledala sam ih onako uzbudjene i vesele i sram me priznat, pozeljela im dobru, staru londonsku kisurinu. Kasnije me prosla zavist i zloba pa sam povukla prijetnju i poslala isprike u vjetar 
Dobro se drzala nasa curica, ako ne racunamo instant plac cim bi cula aerodromsku poruku kojom nas upozoravaju da budemo blizu torbi jer ce ih u suprotnom unistit kao da su to torbe bombe. Ti vrapca, pa torbe se pregledavaju, koji im je vrag s tim prijetnjama?
Mala se jednako bojala i hrvatske i engleske verzije 
Smjestili smo se na nasim sjedalima i Krafnici je trebalo ravno 10 cm od piste da bi zaspala. Dala sam joj krpenu igracku (dude su za nju totalni out) da lakse proguta slinu ako se uplasi promjene tlaka, al njoj to nije trebalo.
Probudila se nakon satipol, gladna, porucala je i onda krenula u igru i uzivanciju.
NIje plakala uopce u avionu.
Jedino je zbog uzbudjenja manje piskila tijekom puta, sto nam je olaksalo problem mijenjanja pelena u bakterijskom okruzenju javnih pelenomjenjacnica no to je dobro nadoknadila kad smo dosli doma, tj kod bake 
Da sam znala da ce tako biti, postedila bih si hrpu zivaca!
Na ljeto idemo opet u Englesku, to se mora iako bih radje preskocila, a poslije toga na godisnji na Kanare, ajme sto se veselim!!!
Post je objavljen 16.01.2010. u 18:01 sati.