U Bjelovaru smo stanovali u kući koja se sastojala od trosobnog stana, tavana i podruma. Roditelji su mi bili boljestojeći ljudi u gradu, majka ljepotica s garderobom na kojoj su joj ostale žene zavidjele. Godine 1964. preselili smo u Zagreb.
U Bjelovaru smo ostavili kuhinjsku peć na drva jer je bila preteška za prenošenje, a sve ostalo je stalo na jedan kamion osrednje veličine. Najviše prostora na kamionu zauzimao je kuhinjski namještaj, namještaj iz spavaće i ostale dvije sobe . Najglomazniji komadi bili su ormari, a kreveti su se dali rastaviti i složiti. Među namještajem bila su i tri drvena sanduka. Dobro sam ih zapamtio jer su kasnije, ispražnjeni, još desetljećima bili na tavanu kuće u koju smo doselili.
Dva su sanduka bila veličine današnjih kartonskih kutija u kojima se kupuju perilice za rublje, a treća poput kutije u kojoj bi danas donijeli osrednji klasični kockasti televizor iz dućana. U ta tri sanduka stala je sva sitnija imovina dobrostojeće četveročlane obitelji sredinom šezdesetih godina. U njima su bile slike sa zidova, knjige, radio, odjeća i obuća, posteljina, igračke i sve ostalo iz ormara, ladica i škrinja. Smatralo se da moja majka, kaćiperka, ima mnogo cipela. Sve njezine cipele stale bi u kutiju u kojoj se danas kupuje mikrovalna pećnica.
Neki vrag se dogodio u narednih desetak godina. Godine 1975. selio sam sam iz jednosobnog stana od trideset i dva kvadrata u Zapruđu u drugi stan. Za seljenje su mi bili potrebni omanji kamion, dva kombija, jedan „reno četvorka“ i jedna „peglica“, i svi su bili prekrcani tako da osim vozača nitko drugi u njih nije mogao sjesti.
Gledao sam tu karavanu i pitao se – što se to dogodilo da smo u međuvremenu postali hrčki? Sakupljamo, navlačimo, dovlačimo i gomilamo. Sedamdeset i peta je još bila Božja milost kako je danas. Da ne pričam kako je izgledalo kada sam prije tri godine selio iz kuće u kojoj sam živio u stanu od sto i osamdeset kvadrata u veći i koliko smo toga tom prilikom ostavili i bacili! Na čelu kolone vozio je šleper!
Tješi me da ću iz ovog stana seliti jedino na groblje, a nasljednicima ću prepustiti da se nakon mene otarase ogromne gomile smeća.