Marketing
Bitke landsknehta
Landsknehti (najamničko pješaštvo)
Podizanje landsknehta na oružje (mobilizacija) mogao je zapovjediti, u početku, samo car, a kasnije i drugi suvereni (Kriegsheer) koji bi u tu svrhu izdao zapovijed, akt nazvan 'patentom', kojom bi taj posao (provedba mobilizacije) u njegovo ime proveli istaknuti ratnici (Werbeheren), a koji bi opet kasnije bili imenovani (promovirani) u čin brigadira (u početku je naziv 'Obriste Hauptleute', kasnije 'Obriste', dok se naziv napokon nije zadržao na 'Oberste' što pak je i danas naziv za čin brigadira u njemačkoj vojsci).
'Patentom', tom zapovijedi, je bilo točno definirano koliko će pukovnija imati satnija i točno određeno brojčano stanje tih satnija, kao i njihov ustroj. Nadalje, uz 'patent' je stavljeno brigadirima na raspolaganje i određena suma novaca u gotovini, ili pak putem kreditnog pisma, a ponekad su kreditiranje provodili i brigadiri samostalno (oni imućniji i bogatiji), a nakon rata car bi im vračao potrošen novac.
Svaki od brigadira ustrojavao bi svoj stožer i određivao svog zamjenika koji se nazivao 'Oberste Liuetenant' (odgovara današnjem činu pukovnika HKoV). U stožeru su se nalazili i stožerni časnici koji su bili zaduženi za poslove vojničke stege, sudstva, opskrbe i ostalih logističkih poslova.
Brigadiri su sami birali kapetane (odgovara današnjem činu satnika HKoV) koji su zapovijedali satnijama (borbenim postrojbama), a kapetani pak su određivali svoje zamjenike 'Lieutenant' (poručnik koji odgovara današnjem činu natporučnika HKoV), te 'Federich' (zastavnik koji odgovara današnjem činu poručnika HKoV).
Ti natporučnici i poručnici izabrali bi dočasnika 'Feldweybel' (narednik koji odgovara činu današnjeg časničkog namjesnika u HKoV) koji je bio zadužen za kompletnu obuku vojnika landsknehta.
karakterističan (tipičan) landsknecht
Obični vojnici landsknehti između sebe sami su birali 'Gemeiner Weybel' (obični narednik koji odgovara činu narednika HKoV), te 'Furierer' (vođe što odgovara današnjem činu desetnika HKoV) i 'Rottmeister' (razvodnike što odgovara današnjem činu skupnika u HKoV).
Po prvi put, za razliku od riterskih feudalnih vojski, kod landsknehta časnik nije morao biti isključivo plemić. Kod landsknehta presudno je bilo vještina, iskustvo i hrabrost.
Kada bi se ustrojio zapovjedni, stožerni i dočasnički kadar oni bi na raznim sajmovima, ali i na drugim mjestima, gdje su se okupljali ljudi pogodni za vojnu službu, pristupali 'vrbovanju' ljudi koji su imali oružje, te im odmah isplaćivali predujam u novcu uz njihovu obvezu javljanja u određeno vrijeme, na određenom mjestu, u potpunoj spremnosti za polazak u bitku, ili rat.
On koji bi raspolagali kvalitetnijim oružjem i oklopom mogli su dobivati i dvostruku plaću. Kada se izvršila smotra okupljenog ljudstva brigadir je preuzimao zapovijedanje nad svojom postrojbom. Odnosno, kako je sve ljudstvo postrojbe stavljao pod svoju vlast 'regiment' postrojba je dobivala vojni naziv regimenta (pukovnija).
Interesantno je kod landsknehta to što su pukovnija i satnija bile samo administrativne postrojbe od kojih su se ustrojavale borbene postrojbe nazvane bataljuni (bojne).
Nadalje općenito o landsknehtima drugi put.
Post je objavljen 16.01.2010. u 13:34 sati.