Veliki Blek "Il grande Blek" ili " Blek Macigno" produkt je autorskog trojca Giovanni Sinchetto, Dario Guzzon i Pietro Sartoris koji su objavljivali pod umjetničkim imenom ESSEGESSE.
Oni su autori još dva junaka, koji kod nas nisu uživali takvu popularnost kao Blek.
Autori su meni osobno vrlo dragog Komandanta Marka koji mi je kao strip neuporedivo uspjeliji od Bleka, te Kapetana Mikija koji mi je uvijek pomalo djelovao kao parodija isto tako puno dražeg mi Kita Telera.
Pogotovo kada je u pitanju Komandant Mark primjetna je velika sličnost u crtežu sporednih likova sa likovima iz Velikog Bleka.
Veliki Blek, rođen kao Yannick Leroc u Francuskoj, stjecajem okolnosti dolazi u SAD (ovo se saznaje u jednoj kasnijoj epizodi kada Blek prepričava svoje djetinjstvo i mladost).
Vođa je skupine trapera koji najveći dio vremena provode u brobama protiv crvenih mundira i kako bismo to popularno rekli domaćih izdajnika, uz pomoć dječaka Rodija i profesora Okultisa, kojem nitko ne zna ni pravo ime ni pravo zanimanje, ali koji ih svojom domišljatošću te širokim spektrom znanja koje posjeduje (od medicine, preko hipnoze i mađioničarskih trikova do japanskog) često izvlači iz nemogućih situacija.
Strip je imao i blagu komičnu notu koju ocrtava profesorova proždrljivost te Rodijeva sklonost šali (slične motive nalazimo i kod ostalih njihovih junaka, npr. Žalosna Sova i Flok, te Smuk i Salaso).
Kod nas je počeo izlaziti u ediciji Lunov Magnus Strip od broja 128.
Iako je strip oduvijek odisao naivnošću, uživao je popriličnu popularnost.
Bleka karakterizira enormna snaga, izražen osjećaj za pravdu, poštenje, a karakteristična odjeća mu je otvorena jakna bez rukava od krzna te kapa od dabrove kože koju nosi i ljeti i zimi, a nije mu ispadala ni dok je plivao ili ronio.
Blek nije imao nekog stalnog neprijatelja (kao što je Teks imao Mefista ili Zagor Helingena), a jedna od zanimljivosti je i ta što je izdavač kod nas odlučio pratiti talijansku tradiciju, pa se u istom stripu završavala radnja jedne i počinjala radnja druge epizode, prekinuta obično u najzanimljivijem trenutku, tako da je zadnji kaiš imao one čarobne riječi koje su izazivale iščekivanje "NASTAVLJA SE..."
Nakon što je orginalni trojac napustio stvaranje stripa, preuzeli su ga drugi talijanski autori, sa sve manjim uspjehom, radnja je bila sve lošija, crteži sve slabiji, sa sve manje sličnosti sa originalom.
U Jugoslaviji i Francuskoj preuzeli su ga domaći crtači, što je bilo još gore.
Ono što me kao kolekcionara najviše intrigira je podatak da je nakon napuštanja trojca jednu epizodu Velikog Bleka po narudžbi nacrtao veličanstveni autor Zagora Gallieno Ferri.
Kaiševi su dimenzija cca 30x13 cm.
Radovi ovog trojca su prilično rijetko zastupljeni na tržištu. Zanimljivost kaiševa je u tome što su oblačići sa tekstom i pozadina crtani prije same akcije, koja je crtana na drugom kartonu koji je naljepljen naknadno.
Epizoda je iz doba kada je i format stripa bio jednak formatu kaiša, pa je jedan kaiš odgovarao jednoj stranici stripa (zato svaki kaiš u donjem desnom uglu ima broj epizode i broj stranice).
Tek kasnije je taj format promijenjen, pa su jednu stranicu stripa činila tri kaiša.
Link na album sa fotografijama tabli na servisu imageshack.
Veliki Blek
Post je objavljen 16.01.2010. u 12:27 sati.