Osjetim tako ga blizu... kao da me grli rukama... i na tren se učini kao da nisam tu gdje jesam...
...igra sudbine...
... a onda ugrizem usnicu i vratim se ovoj stvarnosti... Jer ponekad me boli... zbog sebe... više zbog njega... i pitam se...
... zar nije nam bilo suđeno ...
... ili sve bilo je ... bad timing...
Post je objavljen 16.01.2010. u 12:16 sati.