Marketing
Snow vip trophy 2010
Na nedavnim predsjedničkim izborima je jedan od predsjedničkih kandidata govorio o sebi u trećem licu jednine. Navodno je to od psihologa ocijenjeno kao poremećaj, odnosno da se radi o opasnoj osobi. Tako nešto sam uhvatio vrlo površno, pa me slobodno ispravite ako sam pogriješio ili krivo protumačio.
No, to mi je dalo ideju.
Žohar, taj divni i neuništivi stvor, je bio večeras na Sljemenskom crvenom spustu. Nije on nikakav izvrstan skijaš. Prvi put je na skije stao prije 7 godina, dakle, kao stari konj. Nakon toga je svake godine skupio do desetak dana skijanja (u najboljem slučaju), obično razbijenih na par weekenda. Bio je par puta u školi skijanja, no samo jedan učitelj (Gogh) je imao stvarni učinak na njega. Ostalo su bile austrijske curice i slovenski ostarjeli playboy-i, nezainteresirani za ozbiljan rad ili bez pravog znanja.
S takvim povremenim bavljenjem, uglavnom na najjeftinijim skijama, nikada nije postigao nekakvu izvrsnost. Ono što i nauči, dobrim dijelom i zaboravi do slijedećeg stajanja na skije. Često ukočen i tvrd, više je rezao zavoje, nego ih lijepo zaokružio. Stil gorske gorile je bio prepoznatljiv na daleko.
Već druge godine za redom Žohar sudjeluje u internom natjecanju u skijanju. Došao je na voljeno Sljeme, izvadio "nove" skije, obuo svoje jedine pancerice, stavio opaku kacigu i totalno retro goggle (naočale).
Kad već spominjem skije, to mi je već drugi par. Prvo sam imao totalni "jeftilen" iz Metroa, neke Head-ove (C100), koje nisam mogao naći na Headovim web stranicama. Totalno mekane, bez plate, početničke. Negdje krajem sezone 2007/2008, sam u Intersportu nakon dugih priprema, istraživanja i analiza kupio Fisher Cool Heat RX. To su skije! Imaju platu, ozbiljne vezove Fischer FX12. Izgledaju totalno opako. Totalno Cool Heat!
No, na te skije je Žohar prvi put stao na prošlogodišnjem natjecanju Snow vip trophy. Prvi put na skijama, prvi put na natjecanju, prvi put na novim skijama, na prvom natjecanju. Puno puta se tu spominje riječ "prvi", no ne i u plasmanu. Probat ću pogledati koji je završio tu utrku, no bitno je da nije pao, odnosno da je završio. Nakon prošlogodišnje utrke nije bio niti na jednom skijanju da ih upozna, da obnovi znanje, nego, evo ga opet na natjecanju bez priprema. Definitivno, riječ "prvi" više ne mogu upotrijebiti, ali evo ga drugi put na novim skijama, ako mogu upotrijebiti riječ "novim" obzirom na njihovu kronološku dob, na natjecanju. Skinuo ih je dan ranije s tavana, dovoljno rano da podesi vezove, ali ne i da ih odnese na servis, tako da su mu rubnici totalno zahrđali, a baze bile suhe i nepripremljene.
Trening
Prije natjecanja je uspio napraviti dva spusta. Dovoljno da se podsjeti da u zavoju treba ustati, nagnuti koljena prema brdu, spustiti se nakon zavoja, nagnuti se prema naprijed zbog kontrole vrhova skija i tu bi bio kraj prisjećanja. Sve to iz sjećanja treba "oživjeti" u tijelu.
Slijedi lagani prvi spust. Razmišlja o svim tim elementima. Pokušava to uskladiti. Primjećuje da štapovi i ruke "vijore" oko njega, ... pa, prilično nekontrolirano i ... smješno. 
"Sedežnica" je za tri osobe. Daleko od luksuza nekih austrijskih skijališta, no prihvatljivo. U svakom slučaju, dobro je imati debele gaće.
Drugi spust vjerojatno nije izazvao tolike salve smijeha u, srećom, praznom gledalištu.
Lauf
Riječ koja ga jako asocira na riječ "šlauf", pa mu odmah bude nekako bliža. Izazove toplinu i smješak, ugodu u visini pojasa. Imao je startni broj 14. Staza je bila odlična. Bez leda, za razliku od prošle godine, fino "popeglana", dobro osvijetljena, označena,...
Njegov red je došao dosta brzo. Stao je između crnih vip brendanih vratnica. Nakon kraćeg "četovanja" s ljudima na startu, nagnuo se nad "letvicu" i hrabro poskočio u zrak, hvatajući brzinu i napadajući prva crvena vrata s lijeve strane. Oštri desni zavoj i napada već i plava vrata. Potpuno siguran i usredotočen juri prema slijedećim vratima i kao pravi "gentleman" pazi da ih ne udara skijama, potkoljenicama, rukama, ramenima. Elegantni široki lukovi vode ga potpuno sigurno oko svih vrata, pa čak i na vrlo strmom dijelu, gdje, pažljiv kakav već jest, usporava da ne promaši vrata i time ne ugrozi plasman svoje ekipe.
Kad već spominjem ekipu, to su vrhunski skijaši i skijašica, koji čine četvorku pod nazivom "Rijetko dobri". Naime, još i danas se pitaju članovi Hrvatskog skijaškog saveza, što se krije u imenu te ekipe. Postoji nešto u imenu što ih zbunjuje, pa neki to čitaju kao "teško je naći tako dobre", dok druga struja zastupa mišljenje da su oni jednostavno "rijetko kada dobri".
Dok mi tako razmišljamo o magičnom imenu, znajući onu latinsku "omen est nomen", naš dragi Žohar dolazi do zadnjih par vrata pred ciljem i iz slalom stava prelazi u spust stav, bacajući se cijelim tijelom na koljena, a koljenima, samo što ne dotakne vrhove skija. Vrtoglavom brzinom prolazi kroz cilj. Gledateljstvo je na nogama. Sljeme ima novog kralja!
U tom slavlju, novi kralj prolazi gledalište, prolazi monitor s rezultatima, prolazi pored djevojke koja skuplja natjecateljske brojeve, ne zaustavlja se.
Radoznalost pobjeđuje. Još pod dojmom brzine i pod utjecajem adrenalina, vraća se, vraća broj, šeretski pita djevu s brojevima "Jesam li najbolji?", ne čekajući odgovor, zamoli ju da se okrene dok skine broj. Zbunjena djeva se okreće, a on ponosan kaže, "ne moraš se okretati, nisam sramežljiv". Skinuo je broj, krenuo prema rezultatima i potpuno očaran se raduje da je zadnji od onih koji nisu pali. To finish is to win!
Tek kasnije, mnogo kasnije spoznaje da je njegovo vrijeme loše. Loše za njega. Da je koji put stao na skije prije ovog natjecanja, da ih je odnio na servis, da je u mladosti bio skijaš, sada bi sigurno bio bolje plasiran.
Voljeni vođa (predsjednik uprave) ima utjehu za Žohara: There is always another year!
Rezultati za par dana.
Post je objavljen 15.01.2010. u 23:55 sati.