Oduvijek su me gnjavili od školskih dana
Sa tim vječnim hamletovskim: Što bih želio postati kada odrastem?
Onda ivica kaže: Vatrogasac
Pa marica kaže: Frizerka
A ti perice,
Što bi ti želio postati kada odrastem?
Ja ne želim nikada odrasti
Dragi moji, ne želim
Kategorički tvrdim da neću
Postati drugačiji ako ikada odrastem
Ako ikada utomim ono malo dijete u sebi
I uronim u svijet nepoznatih ozbiljnih ljudi,
Poslova, briga....
Ne, to ne želim i neću..
Ne , ne..
Ne želim da se budim sa glavoboljama,
I nedaj bože nekim čirevima
Oko šesnajsteraca u dubini duše
Ionako sam dovoljno ostario izlazeći na izbore svakih 2 do 3 mjeseca
U državi koja me dobro poznaje
A i ja poznajem nju....
Želim do mile volje uživati u dobrotvornim koncertima
Poznatih zvijezda, jer samo na besplatne i idem...
Želim da mi svaki Božić kapne koja kuna od rodbine
Da se nađe za crne dane, jer ipak sam još uvijek dijete.
Želim slaviti 18 dok ne umrem i biti bezbrižan
I biti zaljubljen...
Dobro to mogu i kad odrastem, ali teže, puno teže...
Želio bih se vratiti u školu i ni brige ni pameti
Jer sada sam odrastao i iza sebe vidim duge redove
Po šalterima iznad kojih piše velikim slovima Nezaposlen
namrgođena i nesretna lica nekada sretnih školskih drugova
A sada smo ozbiljniji, sada smo složeniji
O tako brzo želimo odrasti, a kada odrastemo, tako žarko želimo
Ostati djeca...
Ni ja nisam iznimka, zato želim još malo ostati dijete...
Ne kradite mi to....
Molim vas lijepo
Ne kradite mi to....
Post je objavljen 15.01.2010. u 22:44 sati.