Međudržavni pregovori : )
Evo, moj tata i dalje piše...Samo se nadam da neće opet završiti na Grguru, a možda i ja s njim...Jer kakav otac, takva kći / sin : )))
A razmišljam ako nastavim objavljivati i mamine i tatine tekstove, da blog pretvorim u zajednički, obiteljski, nađem neko novo ime...Onako nešto, kao "Dvornikovi" ili sl...
No, evo tatina simpatičnog teksta:
Kako pregovara "zaljubljeni" par?
I najnovijim posjetom predsjednice Vlade Republike Hrvatske Sloveniji, od 13. siječnja ove 2010., moglo se vidjeti da se radi o zaljubljenome paru dvoje susjednih državnika - Jadranke Kosor i Boruta Pahora. Da li su se poznavali i prije susreta u dvorcu Trakošćan nije poznato. Ali u svakom slučaju njihovo javno iskazivanje nježnosti pokazuje da se radi više o zaljubljenome paru negoli o dvoje predsjednika vlada, dviju susjednih država. Nema dvojbe da je gospođa Jadranka super inteligentna i lijepa Hrvatica, a također da je i Slovenac Borut vrlo simpatičan i zavodljiv muškarac. I nije poznato da li su njihove međusobne simpatije "na prvi susret" iz hrvatskog plemićkog dvorca Trakošćan, u kojemu se ljubovalo na plemićkoj razini, vladajućih plemenitaša. I ovaj drugi službeni susret, ovih dvoje simpatičnih državnika, potvrdile su i njihove izjave kako se njihov "plamen neće nikada ugasiti" ili pak kada Jadranka veli: "Ako sumnjate u naš izlet pođite u pratnju", kroz snježne slovenske pejzaže. Očito da ovaj državnički zaljubljeni par sumnja u sumnje. Samo kolike su žene i muškarci bili zavidni! No nitko nema ništa protiv ovih dvoje zaljubljenih državnika, ali Hrvati ne bi smjeli podcijeniti "žensko srce" koje je u stanju za ljubav žrtvovati i državu. Po svemu sudeći da slovenskom "udvaraču" Borutu ne bi smetao niti Jadrankin Savudrijsko-valski ne samo miraz mora nego i kopna sve do Učke. Istina tamo se ispriječio Kajin koji veli: "Krv damo a Istru ne damo!" Pitanje je koliko je vjerovati i Kajinu koji ubi rođenoga brata Abela. A nije slučajno da Damir nosi ono biblijsko prezime. Slovenski Zmage bi htjeli ne samo "Piranski zaljev" kako ga oni zovu, nego i "dimnjak" kroz hrvatsko more sve do Otrantskih vrata. A što im je to trebalo kada su mogli ostati u sastavu Hrvatske i imati cijelu hrvatsku obalu. Zar se Slovenija nije zvala Karantanska Hrvatska i u vrijeme Ljudevita Posavskog. Zar bi Slovenci bez Hrvata uopće mogli, kao narod preživjeti? Zar se u Sloveniji ne nalazi mnogo Horvata, onih koji se zovu hrvatskim imenom? Zar toliko poznatih osoba javnoga života, sa obje strane, nije tvrdilo da se radi o jednome povijesnome prostoru i narodu? Prisjetimo se onih prijateljskih dogovora u Tivoliju 1910. kao i ranijih pokušaja zajedništva? Da nismo bili jedne baštine zar bismo mogli izdržati bez ikakvih međusobnih ratova? Sa hrvatske strane nitko nema ništa protiv Jadrankine simpatije, ali samo bez morskog i kopnenog miraza! Protivno nema svadbe ni svatova!
Mate Ćavar
Post je objavljen 15.01.2010. u 20:36 sati.