Marketing
295/365
Jedan četvrtak je iza nas i sretni smo zbog toga. Sutra jedan petak iza nas, pa subota i onda cijeli tjedan iza nas. Jes! Pa opet sve ispočetka.
Kako smo jadni, ajme.
Još uvijek se ogledavam da vidim što drugi rade kako bih bila sigurna da nisam posve drugačija; još uvijek se ogledavam tražeći pomoć, nadajući se da će me netko pogurnuti ili mi došapnuti savjet. No, čini mi se da ne uspijevam uloviti ničiji pogled. Izgleda da se nitko oko mene ne ogledava i pita što sad. Zašto imam dojam da sam jedino ja zbunjena i zabrinuta zbog svojih odluka i smjera u kojem idem? Gdje god pogledam, vidim samo ljude koji guraju dalje.
Skoro sam pročitala pola knjige. To zato što se radi o pismima pa ide lako. Uuuuredu! Ali nije tužna kak sam mislila da bude, došlo mi je nekoliko puta da zaplačem ali nisam. Da me barem možeš vidjeti je tužnija.
Uuuuredu! Imaš lipu kosu, kaže momak i zamahne rukom.
Bumo sad malo bolesni. Hajmo.
Gušim se u svojim odlukama. Gušimseužasnofuj. I bok.
Post je objavljen 14.01.2010. u 23:42 sati.