Marketing
Mrak kombinacija 3 - 3. kolo - dodatak
Imam još toga za napisati, što mi nije odgovaralo u koncepciji prošlog posta ili se nisam sjetio.
Koliko god da mi se sviđa sve veći broj sudionika na Mrak kombinaciji, jer mi je drago da se popularizira nešto ovako lijepo i romantično, s druge strane žalim za onim underground feelingom, osjećajem pripadnosti hard core brijačima.
Kad već spominjem hard core brijače, ponovo ću napisati hvalospjeve mukki-ju.
Došao je na ovo kolo ozlijeđen. Vidljivo je šepao. Bolovi u kuku. Usprkos i unatoč bolovima je došao i u potpunoj borbenosti završio utrku na 10. mjestu. Dakle, brže od mnogih zdravih, uključujući i mene. Massive respect!
Ovime sam dotaknuo temu motiviranosti. U nižim komentarima Pari piše da poradim na motivaciji. Tekstovi su mi bolji kad sam nabrijan. Spominje i apstinenciju.
Imam poteškoća s motivacijom. Imam poteškoća s inspiracijom. Zapravo sam ušao u drugu sezonu bloga. Mrak kombinacija mi je bila čarobna prošlu sezonu. Tada sam počeo graditi svoj stil.
Ovo mi je bila 11. trka Mrak kombinacije. Mnoge ljepote i nadahnuća sada postaju standard. Mnogi izazovi su sada nešto očekivano. Mnogo sam toga doživio i polako nestaje oduševljenje i strast. Ostaje divljenje ljepoti, prepoznavanje dragih situacija, ali nema više one emotivnosti, dirnutosti koja nadahnjuje i stvaranje slika koje su inovativne i originalne. Sve je teže doći do novih ideja. Došla mi je ideja o spajanju pjesme koju sam osjetio u divljem trku i praćenju prethodnice. Uspio sam povezati tekst pjesme i događaje na terenu. U nekim tekstovima se poigram s naslovom ili s podnaslovima da tvore neku poruku.
Nekako sam postavio neke standarde pred sebe samog i nisam zadovoljan ako napišem "samo još jedan statistički izvještaj". Očekujem da svaki post ima bar nešto posebno.
Iza mene su ne samo polumaratoni i maratoni, na kojima opisujem organizaciju i pripreme, nego i krize te neke misli koje ulete u tim stanjima, tu su i brdske lige, jutarnja Gelender liga, gdje već imam 15 nastupa za redom i tijelo već samo zna koja je prva srijeda u mjesecu. Teško je iz takvih već redovitih događaja izvući neku ideju, naći neki okidač i stvoriti nešto zanimljivo.
Iza mene su već i duatloni i triatloni. Teško je ponoviti asocijacije i doživljaje koja sam imao na svom prvom triatlonu, po mnogima jedan od najboljih postova, a gotovo sigurno najsmješniji.
U treking kategoriji na nekim utrkama sam bio i po dva puta (Risnjak i Velebit). Novo u tome je planiranje staze i kasnija analiza kretanja, sve je manje začuđenosti trekingom kao aktivnošću.
Izazov još mogu biti avanturističke utrke, eventualno cestovne utrke u nekim novim gradovima.
Želim reći da je teško održati inspiraciju i motivaciju. Prelazim u stanje ponavljanja aktivnosti. Faza otkrivanja je već lagano iza mene. Daleko su iza mene postovi kada sam otkrivao male tajne i učio kako se pripremiti za utrku (što ne znači da sada nemam što za naučiti). Nekakav dodatni poticaj bi mogla biti neka nova aktivnost, možda približavanje orijentacijskim trkama, biciklističkim trkama, možda brdski biciklizam,...
U zadnje vrijeme me sve češće privlači parkour, unatoč mojoj masi, godinama,...
Bilo bi zgodno naučiti nešto od tih tehnika, pa napraviti nekakvu kombiniranu urbano-šumsku utrku.
Eto, malo podijelih svoja razmišljanja.
Post je objavljen 14.01.2010. u 22:08 sati.