I tak...
... prošli su najdosadniji izbori u hrvatskoj povijesti. Onaj lignjasti s "karmom kuhane nogice" dobio je s debelom prednošću ispred "kajkavca iz Bosne". Sve je to ustvari jako zanimljivo - ne globalno i u širokom društvenom kontekstu - nego lokalno i meni.
Naime;...
fućka mi se za nedostatak karizme pobjednika i za naglasak gubitnika.
Zanimljivo je bilo gledati kako je lako hračnuti na snalažljivost kandidata koja bi inače, da nije kandidat, bila simpatična idiosinkrazija i kako je ultrajednostavno gospodina čovjeka, intelektualca sa integritetom, povući u kaljužu ne bi li se gađao drekom.
No sad je s tim gotovo.
Sad počinju pripreme za protokolarnost, čvrstinu, goste i govore i poštovanje institucije.
I zato prije nego započnem s tim želim ovdje zapisati nešto tako da mogu kasnije usporediti i vidjeti što se i kako dogodilo, da li je moja intuicija nanjušila nešto ili nije. I ako bilošto od tog dvoje - što se kasnije dogodilo?
Ne sviđa mi se pobjednik, ne zato što izgleda tako kako izgleda niti zato što nije morao biti društveno kompetentan jer je dovoljno pametan da batali periferalije, nego zato jer sumnjam u to da je stvari koje je rekao tijekom kampanje doista i mislio. A ono što JA mislim o tome jest:
Pravda po svaku cijenu uopće nije pravda.
Post je objavljen 14.01.2010. u 20:22 sati.