OVAJ PRIJEDLOG ZAKONA O MORSKOM RIBARSTVU IZRADILA JE RADNA SKUPINA OD 32 ČLANA, A MEĐU NJIMA NIJE BIO NITI JEDAN ZNANSTVENIK IZ PODRUČJA RIBARSTVA.
TO SE U OVOME PRIJEDLOGU ZAKONA I VIDI, JER ON JE LOŠ I U OSTALIM SVOJIM DIJELOVIMA, A NE SAMO U POGLAVLJU SPORTSKOG RIBOLOVA.
NA ČELU RADNE SKUPINE BIO JE DRŽAVNI TAJNIK TONĆI BOŽANIĆ. ON JE BIO IDEOLOG DISKRIMINIRAJUĆIH ODREDBI PREMA ŠPORTSKOM RIBOLOVU, KOJE SU IZRAVNO U SUPROTNOSTI SA ČLANKOM 3. PRIJEDLOGA ZAKONA.
Članak 3.
(3) Načela na kojima se temelji politika održivog upravljanja ribolovnim bogatstvima su:
- donošenje odluka na temelju pouzdanih znanstvenih i stručnih pokazatelja;
- široka uključenost svih zainteresiranih subjekata;
- primjena načela opreza u slučajevima kada ne postoje dostatne znanstveno-stručne podloge;
- primjena ekološki utemeljenog pristupa te
- usklađenost s ostalim nacionalnim politikama
KOMENTAR Članka 3:
Prvo načelo ovoga članka i osnovno načelo čitavoga Zakona je donošenje odluka na temelju pouzdanih znanstvenih i stručnih pokazatelja.
Međutim ovo načelo u prijedlogu Zakona nije poštovano.
Navest ćemo jedan primjer: Sveučilište u Splitu je pod vodstvom prof. dr. sc. Alena Solda provelo višegodišnja istraživanja o sportskom ribolovu i njegovom utjecaju na morske organizme.
Na javnoj tribini održanoj u Splitu 16. prosinca 2010. predstavnik Ministarstva Jenko Francechi javno je rekao da ovo znanstveno istraživanje nije mjerodavan pokazatelj za izradu Zakona.
Mi se pitamo: Ako istraživanje znanstvenika iz područja ribarstva nije mjerodavno, što onda jest mjerodavno?
Jesu li onda mjerodavne paušalne procjene državnoga tajnika Tonćija Božanića?
Članak 49.
(1) Pojedine vrste riba i drugih morskih organizama koje su ulovljene u športskom ribolovu i rekreacijskom ribolovu moraju biti označene neposredno nakon ulova, a najkasnije prije napuštanja mjesta ulova.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka ribe i drugi morski organizmi ulovljeni za vrijeme natjecanja u športskom ribolovu moraju biti označeni odmah po isteku roka za žalbu nakon obavljenog vaganja.
(3) Vrste riba i drugih morskih organizama koje je potrebno označiti i način označavanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
(4) U športskom ribolovu i rekreacijskom ribolovu dozvoljeno je dnevno uloviti i sakupiti do pet kilograma riba i drugih morskih organizama, a dozvoljena dnevna količina ulova može biti veća za masu jedne ribe ili drugoga morskog organizma kojim se premašuje dozvoljenih pet kilograma.
(5) Športski i rekreacijski ribolovac ne smije uz sebe imati veću količinu ulova ostvarenog u športskom odnosno rekreacijskom ribolovu od količine propisane stavkom 4. ovoga članka.
(6) Ministar može ograničiti sastav dnevnog ulova iz stavka 4. ovoga članka po vrstama i količinama riba i drugih morskih organizama.
(7) Ministar može propisati područja na kojima vrijede dozvole za športski ribolov i rekreacijski ribolov na moru.
KOMENTAR Članka 49:
Točka (1) ,(2) i (3)
Ne slažemo se sa označavanjem ribe ulovljene u sportskom ribolovu.
Ova odredba ne postoji u zakonima mediteranskih zemalja članica EU sa čijim zakonima mi usklađujemo naš.
Ako se zakonodavac boji stavljanja u promet ribe ulovljene u negospodarskom ribolovu, tada bi se trebala označavati riba ulovljena i u rekreacijskom i u malom ribolovu, a što u novom Zakonu nije propisano – pa se i ovdje vidi nepošten odnos zakonodavca prema sportskom ribolovu.
Ako se želi spriječiti da se riba ulovljena u negospodarskom ribolovu prodava restoranima, tada upravo u restoranima treba kontrolirati porijeklo ribe, odnosno je li svaka riba pokrivena računom.
Točka (5)
Ova točka je u suprotnosti sa točkom (4).
Ako je sportski ribolovac na moru više dana, logično je da u plovilu može imati ribu ulovljenu i predhodnih dana.
Ljudima koji se razumiju u ribu, a to su svakako i pomorski policajci i ribarski inspektori, nije teško raspoznati koja je riba ulovljena danas.
Točka (6)
Apsurdna (da ne kažemo nešto gore) točka, po kojoj Ministar može odrediti da sportski ribolovac smije uloviti primjerice 2 kg cipola , 2 kg ukjata i jednu ovratu.
S druge strane, profesionalni ribar je 22.11.2009 legalno ulovio tri tone ovrata (komarača) u mrijestu.
Točka (7)
Ovo je vjerojatno nespretno napisana odredba. Prema njoj, ako Ministar ne propiše ni jedno područje u kojemu je sportski ribolov dozvoljen, sportski ribolov uopće ne postoji.
Zapravo se htjelo reći da Ministar može zabraniti pojedina područja za sportski ribolov, što opet nema nikakvo pametno opravdanje u smislu zaštite mora.
U mediteranskim zemljama, upravo suprotno intenciji našega zakonodavca, postoje područja gdje je zabranjen gospodarski ribolov, a sportski je dozvoljen. To je logično, zato što sportski ribolov morskim organizmima čini neusporedivo manju štetu od gospodarskog.
Sportski ribolov moja biti dozvoljen u cjelokupnome ribolovnome moru, a ako se neki dio mora želi zaštiti, U NJEMU SE MORA POTPUNO ZABRANITI SVAKI RIBOLOV.
Članak 51.
(2) U obavljanju športskog ribolova na moru zabranjeno je koristiti parangale.
KOMENTAR Članka 51:
Prema Zakonu o športu, rekreacija je dio športa, dakle ne može imati veći opseg od športa.
U članku 70. Pravilnika HSŠRM o natjecanjima u udičarenju regulirana je upotreba parangala u športskom ribolovu. Ovaj Pravilnik je usklađen sa pravilnicima IGF i FIPS.
Nije u ovlasti zakonodavca zadirati u sustav natjecanja jednog nacionalnog sportskog saveza.
Članak 67.
(1) Ministar može propisati da osobe koje obavljaju športski ribolov i rekreacijski ribolov vode evidenciju ulova po vrstama i količini i području ulova ribe i drugih morskih organizama.
(2) Oblik, sadržaj i način vođenja evidencije, te način dostave podataka propisuje ministar.
KOMENTAR Članka 67:
U Hrvatskoj ima preko 33 000 sportskih ribolovaca, od kojih većina lovi praktički zanemarive količine ribe, na primjer 30 dana u godini po 40 dag šparama, bukava ili druge sitne ribe.Evidencija ovog ulova je besmislena.
Nadalje zamislimo situaciju da u Ministarstvo na kraj godine dođe 33 000 besmislenih izvješća. Interesira nas bi li to netko uopće obradio, ili bi to izravno proslijedio u smeće.
Članak 82.
(1) Institucionalna podrška obuhvaća djelovanje tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, znanstvenih i stručnih institucija, ustanova za pružanje usluga u ribarstvu, komora te različitih oblika stručnog i interesnog povezivanja u području ribarstva kao i udruženja u ribarstvu priznata sukladno posebnom propisu.
KOMENTAR Članka 82:
Nevjerojatno je da se među tijela institucionalne podrške ne ubraja HSŠRM, koji je u Hrvatskoj najveća ribolovna organizacija sa preko 33 000 članova.
Tražimo da se ovaj propust ispravi.
Članak 83.
(4) Jedinice područne (regionalne) samouprave, u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, dostavljati će Ministarstvu prijedloge regulacije ribolova na području svoje samouprave. Prijedlozi regulacije ribolova odnose se na oblike ribolova koje će propisati ministar.
KOMENTAR Članka 83
Prije tridesetak godina lokalna samouprava je imala ovlast regulirati ribolov u svom području.
Ovo je rezultiralo da je skoro svako selo na moru imalo svoju regulaciju ribolova, ovisno od toga što je odgovaralo tadašnjem lokalnom moćniku.
Iskustvo nas uči da lokalne samouprave svojom regulacijom ribolova ne žele zaštititi more, nego rastjerati sve ostale sa svoga područja, kako bi oni mogli činiti što im padne na pamet.
Najsvježiji primjer ovog navoda je Pravilnik Parka prirode Lastovo. Ovaj Pravilnik je jedan golemi akvatorij učinio općinskim morem u kojemu domaći mogu sve, a ostali praktički ništa. Lastovski Pravilnik u nekim svojim odredbama protivan je Ustavu Republike Hrvatske, pa
će se uskoro morati mijenjati.
Hrvatsko ribolovno more je jedinstveno!
U svakom dijelu hrvatskog ribolovnog mora moraju za svakoga vrijediti ista pravila, propisana na temelju znanstvenih pokazatelja!
ZAKLJUČAK:
Odredbe u ovom prijedlogu Zakona koje se odnose na sportski ribolov navode nas na slijedeće razmišljanje, koje je zapravo teška optužba na adresu državnoga tajnika Tonćija Božanića.
Tonći Božanić dolazi iz redova profesionalnih ribara i nastoji štititi njihove interese. Sportskih ribolovaca ima preko 30 000, dakle to je 30 000 svjedoka o onome što se na moru događa, a to smeta najviše profesionalnim ribarima koćarima, koji su skloni potegnuti koću i u područjima gdje je to zabranjeno.
Ovakvim Zakonom bi se veliki broj sportskih ribolovaca „maknuo“ s mora, dakle bilo bi manje svjedoka krivolova.
Očekujemo i želimo da našu optužbu opovrgne Zakon o morskom ribarstvu kad stupi na snagu u novoj, poštenijoj i znanstveno utemeljenoj formi. Tada ćemo se javno ispričati državnome tajniku Tonćiju Božaniću.
OBZIROM DA JE SADAŠNJI PRIJEDLOG ZAKONA O MORSKOM RIBARSTVU LOŠ, MIŠLJENJA SMO DA GA TREBA ODBACITI.
PREDLAŽEMO OSNIVANJE NOVE RADNE SKUPINE ZA IZRADU NOVOG PRIJEDLOGA ZAKONA O MORSKOM RIBARSTVU, U RAD KOJE ĆE BITI UKLJUČENI ZNANSTVENICI IZ PODRUČJA RIBARSTVA I UISTINU SVI ZAINTERESIRANI SUBJEKTI.
Post je objavljen 14.01.2010. u 10:45 sati.