podnaslov:
Gola istina o mom golom
Rijeke, one teku,
karavane prolaze,
ojjjjjjjjj,
psi laju,
čerge idu,
što u njemu znači ta kaplja,
kad taj cvrčak i dalje,
cvrči li cvrči,
taj ditiramb,
e moji pačići mali.
Haiku poezija starih samuraja!
Što je znao reć stari japanski filozof,
iz 13. st. Sekitiuguram:
"Bolje ispast budala, neg iz vlaka!"
Nemerem ja dalje od onih svojih gena drvenih, bukovih.
Kak zna zapjevati moj "Šmajser":
"Geni, geni, moji bukovi, što to ima u meni?"
Sam da nije ona stvar, na šta se nabola djevojka,
a mislila je da je trava,
ono dok je cvijeće brala.
Eto istine,
nemojte se smijat, meni ni smješno.
Ahhhhh, prisilni godišnji,
čučim doma, dosadno,
HRVATSKE banke mi šalju opomene,
Baba Vanga, ili Vanda,
rekla,
treći Svijetski, tam u studenom, o.g.,
ak nebu to,
ondak po Mayama tam 2013.,
pred Božić, a ak sve to nebu,
barem bumo sami sebe sjebali.
Crno de crno i de facto i de jure,
fuck, maspater.
Post je objavljen 13.01.2010. u 13:04 sati.