Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj 14,7%, očekuje se da će narasti u sljedećih 3 mjeseca na 17%!!!!
Od nas je samo gora situaciju u Europi u Latviji, Estoniji i Španjolskoj ( 15%). Utjehu možemo potražiti u zemljama ex Yu; Srbija 16%, BIH 40% !!!
Slijedom tog izviješća o rastu nezaposlenih, a što je bilo za očekivati, želejla bih to prenijeti običnim ljudima iz statistike u realu. Pogotovo apsurdom socijalne politike i uređenja rada područnih službi socijalne skrbi. Slijedi pojašnjenje.
Slučaj1.
Osoba sa stalnim prebivalištem u jednoj županiji, time podpada pod nadležnost područne službe te županije u svim segmentima ekonomskog i socijalnog pitanja, seli "prisilno" u drugu županiju, podosta udaljenu od prvobitne. Da pojasnim malo. Rođena je u županiji u koju se zapravo vratila. Pošto je godinama živjela u drugoj županiji, tamo ima stalni boravak. Zaštto prisilno? Recimo da ju je muž/žena izbacio iz kuće, pa se osoba vratila u roditeljski dom. Ako je i radila u "firmi" od bivše/bivšega, ostala je shodno tome i bez posla.
Kako vlasnik "firme" nije lud da joj da otkaz kao tehnološkom višku, pošto onda neće moći sljedećih godinu dana zaposliti drugog djelatnika, niti kao poslodavac ikakove povlastice ostvarivati na njega, odjavljuje nesretnu osobu sa sporazumnim otkazom. Samim time lišava je prava naknade sa burze rada i ostvarivanja ostalih mogućih povlastica.
No, to nije sve! Pošto je osoba prešla u drugu županiju, morala se prvo prijaviti na privremeni boravak, ako boravi dulje od 2 tjedna u novoj županiji. Uslijed nemogućnosti osobnog odlaska u prvobitnu županiju stalnog boravka, a radi reguliranja odjave i prijave u novoj županiji ( rok je 8 dana od odjave do prijave!), a iz naravno financijskih razloga, ostaje na prijavi za privremeni boravak, a u najduljem mogućem zakonskom roku od godine dana.
Postoji mogućnost i opunomoćenja druge osobe koja bi "odradila" odjavu sa stalnog boravka i prijavu na novo boravište, ali i to košta ( troškovi javnog bilježnika za ovjeru opunomoćenja, putni troškovi ovlaštene osobe, itd) !
Shodno tome, ne može ostvarivati prava iz socijalnog programa jer nije stalni prebivatelj u sadašnjoj županiji prebivanja!
U doba informatike, 21. stoljeće gazi već prvu dekadu (!), pouzdano znajući kako su već nekoliko godina umreženi i ustanova za izdavanje osobnih dokumenata ( PU), i centri za socijalnu skrb i burze rada, nije mi jasno kako se ne može izaći ususret potrebitim i siromašnim ljudima koji nisu u mogućnosti putovati i po nekoliko puta s jedne lokacije na drugu, a u svrhu izrade najobičnijih osobnih dokumenata?!?!
Kažem po nekoliko puta putovati jer uredi rade na svakojake načine, a uredovna vremena sa strankama su im proizvoljna, u najmanju ruku. Ili nema načelnika koji se treba potpisati, ili su baš na "gablecu", ili su na bolovanju, a netko drugi tko je ovlašten mjesto njih baš je taj tren spriječen, ili ne želi potpisati jer se nadležna odsutna osoba osobno ljuti ako nije svaki dokument podpisala, .... nebuloze!
Slučaj 2.
Osoba uspijeva privremeno pronaći kakav-takav posao, neadekvatan edukaciji, sposobnostima, iskustvu dotične, ali bolje išta, nego ništa. Živi u ruralnoj sredini, recimo da nekih 25 km je udaljen posao od trenutnog mjesta prebivanja. Putuje svaki dan, osobnim automobilom jer ne postoji autobusna linija koja bi pokrivala radno vrijeme osobe ( samo jemaput na dan!) !
Za putne troškove je nužno podignuti potvrdu koje nadležni prijevoznik dodatno naplaćuje! ( Ovo sada već ulazi u područje rada i prava radnika, ali u nastavku pojašnjavam)
Doživljava lakšu prometnu nezgodu na putu za posao. Po zakonu bi to trebalo biti povreda na radu. Obaviještava poslodavca kako će otvoriti bolovanje uslijed nesretnog događaja i biva otpuštena sa radnog mjesta momentalnim odkazom rada!
Ponovno se prijavljuje na burzu rada, ali nema prava na nikakove naknade, osim prava na medicinsku skrb, ali to ionako nema direktne veze sa burzom rada, pošto je HZZO odavna donio mjere i propise o osiguranicima. Izdaje joj se potvrda sa burze rada, a u svrhu ostvarivanja dopunskog besplatnog zdravstvenog osiguranja, koju HZZO ne priznaje, pošto zadnji poslodavac nije uplatio doprinose iz plaće u korist HZZo-a, pa postoji otvoreno dugovanje, a sammim time se ne može ostvariti pravo na dodatnu besplatnu zdravstvenu skrb!
Osoba plaća svaki pregled i pretragu po cjeniku zdravstvene ustanove, ako želi izliječiti posljedice prometne nesreće.
( O odšteti ukratko, nema veze s ovom temom, ali da pojasnim - pod pretpostavkom da je osobno vozilo osigurano: - Ako je osigurano KASKO osiguranjem, moguće je pokriti štetu na vozilu iz KASKO osiguranja osobnog vozila oštećenog vozila, pa čak i tjelesne ozljede vozača; ako je osigurano osnovnim osiguranjem nije moguće! Radi se o slučaju kada je počinitelj pobjegao s mjesta nesreće i nije pronađen, a oštećena osoba nije skrivila nezgodu i nije bila pod uticajem alkohola niti ikakovih opojnih sredstava!)
Epilog dvaju slučaja:
Čemu uopće služe zakoni i propisi o socijalnoj skrbi i socijalna politika uopće kada je prepuna propusta u zakonitostima i nije primjenjiva u praksi do kraja!!??!!?? Službenici u tim institucijama ne odrađuju svoj posao do kraja, nisu dovoljno educirani, niti motivirani, ne trude se podnositi izvještaje "s lica mjesta", a u svrhu popravljanja i poboljšavanja sistema!
Epilog epiloga:
Centar za socijalnu skrb ima pravo jedanputa u 6 mjeseci izdati jednokratnu novčanu pomoć svakoj potrebitoj osobi koja ju zatraži, bez obzira na njezino trenutno mjesto boravka ili prebivališta, a u slučaju da je građanin republike Hrvatske, u najvećem iznosu do 3000,00 kn.
Potrebna dokumentacija je Domovnica ( original ne stariji od 3 mjeseca!) i osobni dokument sa slikom ( osobna karta, putovnica ili vozačka dozvola), te pravovaljani dokument sa JMBG-om ili OIB-om.
Druga stvar je dobra volja službenika područnih slžbi centara za socijalni rad... Pitanja koja postavljaju su u najmanju ruku neukusna i neugodna, ponašaju se kao da daju iz osobnog džepa, na dokumentaciji potraživanja iz blagajne pišu najveće moguće iznose, a isplaćuju po slobodnoj volji ( gdje završi razlika???), drže bespotrebne prodike i predavanja potrebitim osobama, ponašaju se prema njima kao prema zadnjem otpadu društva..., da ne nabrajam.
A nije im uopće poznata pozadina nekad ponosne osobe koja se jedva odlučila na takav iskorak i snuždeno u krajnjoj nuždi došla po pomoć od države, kada joj nema tko drugi pomoći...
Sličnih i ostalih slučajeva ima nebrojeno! Dok neki uredno žive "na grbači" državnog proračuna i niti se ne trude pronaći posao jer uspješno ostvaruju sva socijalna prava jer to mogu! samo iz njima i socijalnoj skrbi znanih razloga i opravdanja!
Post je objavljen 13.01.2010. u 12:39 sati.