napokon san uredila svoj blog
pocela je skola i nekako mi je zapravo drago sta je pocela iako mi nikada nie bila draga mozda je to zbog moga psihickog stanja koje je trenutno totalno poremecen zbog fizickog al zapravo neznan i sve vise razmisljam o tome i o svemu al jednostavno kao da mi misli lagano nestaju pocinjm se gubit koliko god mi pasalo u ovo vrijeme drustvo neke stvari ljudima nemogu reci tj nemogu izustit ni one najmanje glupe sitnice koje dozivljavam one kojima se uvik smijemo a kamoli ista drugo
ljudi s kojima se cesto druzim shvacaju neke stvari da se nesto desava ali kako da im nista ne kazen a da sve znaju kad ja jednostavno nemogu vise nemogu trpit ovo sve
tako mi pase samoca zelin biti sama al ja sam osoba koja pocne luditi kad nema nekoga koga bar moze viditi malo da joj to uljepsa dan al ja nebi s tom osobom pricala nego samo da bude tu pored mene da stoji i da mene to cini sretnom (donekle)
REPLICA - Mali oglas <3<3<3<3
mijenjam sedam
mračnih noći
za jedan sunčan dan
mijenjam suze za makar lažni osmijeh
od uha do uha
i mjenjam ovo veliko srce
za neko prosječno
kao i sva svoja pitanja
za samo jedan odgovor
mijenjam godinu života
za par dana vegetiranja
ovu veliku praznu kuću za sobu dva sa dva
i mijenjam prozore za slike mrtve prirode
jer ne trebam ih prati
a slika ista je... slika ista je
mijenjam ljude oko sebe
za drveće i stupove
za samo par dana s tobom
ja mijenjam cijeli život bez tebe
i mijenjam osjećaj da manje vrijedim
za prepotenciju
ovaj stol za kojim sjedim
za ured i tajnicu
i mijenjam ovaj običan ritam
za neky funky beat
kao i ovu umornu pjesmu
za neki ljetni hit
i mijenjam sve što vidim
za nešto što propuštam
i za samo nešto novo
ja mijenjam sve što znam...
mijenjam sve što znam
mijenjam sve oko sebe
za nešto što ne postoji
možda da počnem od sebe
jer to je jedino što stvarno
mogu promijeniti...
JEDINO SEBE MOGU PROBJENITI
Post je objavljen 12.01.2010. u 16:07 sati.