Marketing
Hipnose, gdje si?
John William Waterhouse: San (Hipnos) i njegov polubrat Smrt (Tanatos)
Toliko toga me umara. Toliko toga... Sve moraš, sve trebaš, sve je važno, sve je hitno i sve mora odmah. Ne volim tako. Ja bih zraka. Ja bih disala.
Da, da jasno mi je gdje živim, jasno mi je da sam dio društva, da sam dio uređenog sustava, imam obveze koje moram izvršavati. Puno stvari ovisi o meni, u mikrokozmosu moje obitelji i male okolice, važna sam karika. Radije bih da nisam.
Pustimo ideale, zaboravimo nepravdu, ne osvrćimo se za pokušajima borbe, ignorirajmo sve. Idemo u neki drugi svijet. Tamo gdje je sve jednostavno. Ajme kako želim jednostavnost.
Toliko puta poželim biti neka divlja životinja, npr. pševalskijev konj da mogu trčati stepama Mongolije ili možda samo običan plankton, kojemu je more svemir. Ali je slobodan, barem dok se ne nađe na putu nekom kitu usanu. Sanjam da budem orhideja na nekom stablu u kišnoj šumi i da uživam u vlazi i kiši. Ili možda neki leptir u kukuljici, da jedva čekam izaći van i pokazati svoja krila. Pa da svi vide. Voljela bih biti i mrav, da osjetim kako je to živjeti u savršenoj organizaciji, tamo gdje svi znaju što trebaju raditi. Voljela bih biti lepezasta sabljarka i plivati morem preko 100 km/h, sigurno je savršen osjećaj.
Sanjarim, nema ništa lošeg u tome. Ponekad mi je sve ovo previše. Ne znam, osjećam se kao Atlas i da mi je cijeli nebeski svod na leđima. Naravno, to nije tako, ali osjećaj je takav. I ne, ne žalim se, samo govorim. Jer imam sreće, znam ja to. Ne, nije to nikakav Weltschmerz, nego samo želja za jednostavnosti. Ajme, pretvaram se u Werthera. A zapravo samo mi treba motika i polje krumpira. I da vidiš sreće.
Mislim da moram ići spavati... Bilo bi vrijeme... Hipnose dođi, čekam te...
Post je objavljen 12.01.2010. u 03:57 sati.