BELI MANASTIR - Zahvaljujući međunarodnoj razmjeni studenata članova Lions clubova diljem svijeta, u Beli Manastir je stigla dvadesetogodišnja Mitsuki Hirata iz “omanjeg” japanskog grada Kanazawe, u kojem živi pola milijuna ljudi. Studentica treće godine ekonomije niti sanjala nije da će ikada doći u Hrvatsku, državu koja ima tek nešto više stanovnika od Nagoje u kojoj se školuje i za koju su Japanci čuli isključivo preko nogometa i zbog Cro Capa.
- Što da vam kažem. Razlike su goleme, ali iz dana u dan sve mi se više sviđa ovdašnji način života - priča nam Mitsuki uz šalicu kave u jednom belomanastirskom kafiću, radoznalo se osvrćući oko sebe.
U Japanu, naime, izlasci po kafićima, pogotovo u radno vrijeme, nisu popularni. Ponekad, kaže, s užim krugom prijatelja odlazi u restoran ili na karaoke, ali tamo ne borave dugo. Svakodnevnih obveza je mnogo, pa za izlaske baš i nema mnogo vremena. Fascinirana je, kaže, “laganim” načinom života u Hrvatskoj.
- Već prvih dana iznenadio me režim života. Kod nas je, primjerice, strogo zacrtano pravilo da je doručak u 7, ručak u 12, a večera, koja nam je zapravo glavni obrok, u 17 sati - objašnjava dugokosa Japanka.
Od domaćih delicija probala je gotovo sve, za što se pobrinula obitelj Krušelj kod koje je provela “belomanastirske dane”. Za sve što je okusila ima samo riječi hvale, a nije ju se dojmio samo zrnati sir. Priznaje da joj malo nedostaje riža, osnovni sastojak većine tamošnjih obroka. Koliko je vrijeme dopustilo, domaćini su joj pokazali nekoliko baranjskih destinacija poput Kopačkog rita, ili batinskog spomenika, posjetila je Osijek i neka baranjska mjesta, a u Gajiću je odjenula i šokačku narodnu nošnju koja ju je oduševila. Bojala se i nesanice, jer Japanci ne spavaju na krevetima, ali u nekoliko tjedana, koliko je boravila u Hrvatskoj, kaže, naspavala se odlično. Pokušala je usporediti ovdašnje i japanske cijene i, na naše iznenađenje, došla do zaključka kako je u Zemlji Izlazećeg Sunca skuplji samo luksuz.
U Baranji su Mitsuki dočekale gotovo proljetne temperature. Unatoč tome, pokazala nam je “grijač tijela” koji sve vrijeme nije skidala. Riječ je o nekoj vrsti uloška koji kisik pretvara u toplinsku energiju i tako grije tijelo. “U mom rodnom gradu sada je snijeg, ali je u Nagoji znatno toplije”, objašnjava.
Prepuna dojmova, s mnoštvom suvenira, fotografija i videozapisa, jučer se zaputila put Zagreba, odakle je odletjela za Frankfurt, iz kojega, pak, ima izravan let za Nagoju. Povratna karta do Zagreba i natrag, nije nezanimljivo, stajala ju je približno 1.200 kuna, a sufinancirali su je roditelji i nagojski Lions club.
Ivica GETTO
Božić u Zadru
Boravku u Belom Manastiru prethodilo je dvotjedno gostovanje u Zadru kod novinarke Slobodne Dalmacije. Tamo je dočekala i Božić, koji Japanci ne doživljavaju kao mi. Taj se blagdan, doduše, slavi i u Japanu, ali samo vanjskim obilježjima, uvezenim iz Amerike, bez razumijevanja njegovih religijskih korijena. Čestitka “Sretan Božić” na japanskom jeziku i ne postoji, kaže se samo “Merry Christmas”. Mitsuki je u Hrvatskoj doživjela Božić sa svim ovdašnjim običajima, ali joj bit Božića ipak nije baš najjasnija. Potječe iz budističke obitelji i, kao većina mladih u toj zemlji, nije religiozna, te vjeru ne provodi u praksi.
Glas slavonije
Post je objavljen 11.01.2010. u 19:33 sati.