Jedne noći, Lidija je došla k meni, jer se plašila spavati sama u stanu, kada su se svi momci iz našeg grada digli na rubove našeg malog Mjesta. Dok smo uz svijeću čavrljale i naizmjenično povlačile dim iz jedne cigarete, a drugu ostavile za jutro uz kavu, netko je kucao na vrata. Bile smo uplašene kao dva miša.
„Tko je?“ – drznula sam se i stala uz vrata, spremna da ih netko nogom sruši na mene.
Bila je to moja sestra Ines, sa suprugom i njihovim prijateljem Dinom.
„Ma, prebit ću te. Kako ste nas samo uplašili. Lidija se sto posto upiškila.“ – šalila sam se, dok su oni svih troje izvadili po paketić cigareta, nakon čega smo im sve oprostili.
„Daj, stavi vodu za kavu, dok još vatra gori.“ – dobaci moj zet, dok sam ja okretala ključ u bravi. „I ne treba ti to sada. Sad ste u rukama hrvatske vojske.“ – šalio se moj zet.
Vlado je bio divan čovjek i moja sestra nije pojma imala koja je ona sretnica. Tom čovjeku je i pogled bio pun poštovanja, svaka riječ umjerena i probrana. Imali su dva krasna sina, koji su već postali srednjoškolci, ali u zao čas, pa ih je zet već odavno prebacio kod svojih na sigurno, daleko od 'osvajačkih apetita'.
I tako su navraćali češće, a ja sam zamijetila posebnu pažnju prema meni Vladinog prijatelja Slavena.
Čovjek je bio, onako sirovi brđanin, poštene duše i gledao je svijet 'crno – bijelo'. Nismo imali bogznašto za pričati, jer su nam interesi bili potpuno različiti, ali sam jedne noći završila u njegovom naručju, kad smo malo više potegli iz boce, natopljeni tugom svojih nesretnih brakova.
Do zadnjeg trena se nadao da će njegova žena, ne mireći se sa nastalom situacijom dići sidra i otići k svojima, na drugu stranu, no, ona je ostala i redovito ujedala i vrijeđala, što ga je često dovodilo u neugodnu situaciju pred prijateljima, a svi su joj tolerirali.
I opet smo jedne noći zgrijali dušu sa ljutom rakijom koju bi on donio, a meni je bilo dovoljno da pomirišem čep i bila bih pijana kao deva. I opet smo završili u zagrljaju, pa i malo više.
Savjest me pekla kada je zabijelio novi dan.
Danju to izgleda sve drugačije.
Stajala sam u kupaoni i dirala svoje grudi, misleći o sebi kako sam obična prljava kurva, o kakvima sam čitala iz drugoga svjetskoga rata. Počela sam tako analizirati sebe kao ženu, a onda mi je pred oči iskočila moja majka.
„Uh, što bi ona rekla da zna da sam prevarila svoga muža.“
U taj tren zazvonio je telefon i nakon moga javljanja, začula sam Zoranov glas. Rekao mi je da mi ne može reći gdje je, ali da bi uskoro mogao doći.
Sjedila sam u uskom hodniku pored ormara i gledala u svoj trbuh.
„Reći sada ili ne?“ – projurila je misao kao munja kroz moju glavu.
„Zorane, imam ti nešto reći.“
„Da?“ – izustio je nakon kratke šutnje.
„Ja sam tebe prevarila.“
„Da. I?“ – čula sam kratku rečenicu s nevjericom.
„I trudna sam.“ – preturila sam te rečenice kroz usta, teške kao kuglice olova iz puške koju sam upamtila gledajući krimić– seriju. Riječi su izašle kao da sam ispljuvala iz usta nešto vrlo gadno.
Dio II
Dio I
Post je objavljen 11.01.2010. u 18:31 sati.